Recenzija zbirke horor priča Trail XIII – The Path to Perdition

Izdavač: The Hive 2021

Autori:

Summer Solstice
Srivalli Rekha
The Whispers of His Dry Lips
Milan Kovačević
Look into My Eyes
Anshu Bhojnagarwala
Redivivus
Benjamin Wylde
A Legend of Truth
Monica Singh
The Voice
Priya U Bajpai
The Seer
Richard Beauchamp
The Dante House
Varadharajan Ramesh
Click Click, Bang Bang
Shankar Hosagoudar
Mother Promise
Prachi Sharma
Naani & the Shadows
Ell P
Insidious Thoughts
Angel Whelan
Leaving It All Behind
Matthew Piskun

Pre izvesnog vremena na sajtu AVKF je po prvi put priču objavio naš mladi autor, Milan Kovačević. Njegova kratka forma Šapat suvih usana (možete je pročitati klikom na ovaj link) je tek jedna u nizu sjajnih autorovih priča koje sam imao priliku da pročitam. Međutim, nekoliko meseci i mnogo uloženog truda kasnije, Milanova priča je doživela reinkarnaciju u horor zbirci na engleskom jeziku, u kojoj su zastupljeni autori iz nekoliko zemalja. Moju recenziju knjige možete pogledati na Goodreads linku, a ovde vam donosim prevod, sa izvesnim dodacima. Svakako vredi nabaviti i pročitati, a Kindl izdanje je prilično dostupno svima.

Zbirka koju želim da predstavim je više od obične horor knjige. Smatrajte se upozorenim! Velika raznolikost autora će vas sasvim sigurno naterati u nespokoj i nabiti jezu u kosti dok pokušavate da procesuirate šta se u vama događa za vreme čitanja. Svi oni pritajeni užasi koji vrebaju u mraku su spremni da manifestuju natprirodne moći ne bi li uzdrmali i probudili vaše najdublje strahove i požude. Spremite se da upoznate nezamislive duhove i demone, ali i da se suočite sa realnim krvoprolićima i mesom iseckanim na komadiće od strane nekih od najozloglašenijih serijskih ubica koje je horor ikada video! Osvetoljubiva veštica, ili zaposednuta osoba vas na stranicama ove zbirke mogu zgrabiti bez najave samo zato što ste deo plana silina mnogo većih od vas.

Kuća The Hive nam zaista donosi nešto sasvim novo na horor tržištu. Makar neka je i staro, ali na nov i ugodan način. Najgrublje rečeno, mnoštvo autora i izvora inspiracije osiguravaju bogato čitalačko iskustvo, ali to nije sve. Najveća vrednost ove zbirke počiva u činjenici da je svaki autor sasvim izvesno dao sve od sebe kako bi isporučio najkvalitetnije delove vlastitog mračnog univerzuma i time pojačao ionako jaku konkurenciju. Takav pristup je rezultovao nekolicinom izrazito filmičnih priča sjajno doziranog tempa koje mogu bez problema poslužiti kao predložak za buduće ekranizacije (smatram da filmičnost horor proze ne mora biti glavna, čak ni tražena crta, ali da je svakako ogromna prednost ukoliko postoji jer obogaćuje žanr na više nivoa). Što se žanrovske usmerenosti tiče, budući da je u pitanju zbirka na slobodnu temu, možete naći nekoliko podžanrova horora tako da verujem da će i najizbirljiviji pronaći nešto dopadljivo, ako ne i više od toga. Neke od priča su zaista sjajne i na jako originalan način izvedene, a za čitaoce sa naših prostora će biti zanimljivo da se susretnu sa indijskim hororom koji je po folklornom nasleđu i pričama o duhovima među najbogatijima u svetu.

Kao što sam pomenuo, autori dolaze iz različitih delova sveta i verujem da će našoj publici najegzotičniji biti upravo indijski, dok je njima to svakako Kovačevićeva priča. Ko je nije pročitao (ostavio sam link gore) neka to uradi čim pre i neka da svoj prikaz u komentaru. Radi se o momentu sjebane percepcije psihopatskog uma serijskog ubice, sa kojim se poigravaju neke uznemiravajuće stvari. Priča poseduje sjajan tempo do samog kraja, a završnica nikako ne razočarava, niti je očekivana u bilo kakvom šablonskom smislu, što ovoj priči daje izvesnu notu metafizičke jeze i dostavlja nam pitanja na koja je možda bolje da ne odgovorimo. The Voice, autorke Prije Bađpai (Priya U Bajpai) je definitivno još jedna vredna pomena iz najmanje dva razloga. Pre svega, tu je majstorski tempo i lakoća čitanja koja ga prati. Zatim, momenat u kojem se u čitaocu bude sumnje u vezi identitetskih problema glavnog karaktera je iskorišćen kao pogonsko gorivo za žanr i stvaranje jezive atmosfere i to deluje zaista ubedljivo na polju kauzalnosti unutar priče. Naveo bih još jednu (šteta što trenutno ne mogu da se bavim svakom ponaosob, ali to ne znači da ih treba zaobići, naprotiv!), a to je A Legend Of Truth, Monike Sing (Monica Singh), koja predstavlja jednu žanrom nabijenu folklornu priču smeštenu u moderno okruženje koje će u čitaocu svakako probuditi nespokoj i njemu srodna stanja. Radi se o sjajnoj veštini u građenju originalnog stila, ali pre svega – pripovedanja.

Mogao bih ovako još dugo, ali prepuštam onima koji su se zainteresovali da se usude i nabave neko od izdanja, te se prepuste regionima u kojima neutešni i ljudske krvi i straha željni entiteti obitavaju. Zgrabite knjigu, prigušite svetla i uronite u nepoznato. They’re coming to get you, Barbara…

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *