Blog

Stalni konkurs za rukopise

Udruženje „Autostoperski vodič kroz fantastiku“ raspisuje stalni konkurs za rukopise romana i zbirki priča. Kao što verovatno znate, AVKF izdavaštvo je nezavisno i neprofitno: sva zarada od prodaje naših izdanja koristi se za pripremu novih knjiga, zajedničkih zbirki i našeg periodičnog časopisa – Fantastični vodič.

Zbog fluktuacije cena papira štampana izdanja se trenutno rade selektivno, u malim tiražima čiju štampu finansiraju sami autori, ali nudimo i elektronska izdanja u EPUB formatu koja kvalitetom i sadržajem ne zaostaju za fizičkim primercima. Uredništvo zadržava pravo da odabere štampanu verziju za posebno kvalitetne rukopise.

KAKO DA PRIJAVIM SVOJ RUKOPIS?

Da biste se prijavili na naš konkurs, potrebno je da na mejl adresu: prijemrukopisa@fantasticnivodic.com pošaljete uz celi rukopis i izabrane delove teksta Vašeg dela i biografiju sa kontakt podacima i fotografijom dužine do dvesta reči.

  • U slučaju da je delo roman, treba poslati najmanje jedan, a najviše tri odlomka dužine do 15000 slovnih mesta sa belinama;
  • ako je u pitanju zbirka priča, do tri priče te dužine(s tim da ćemo prihvatiti i nešto duže priče ako onih koje se uklapaju u ograničenje nema).

Odlomke/priče treba izabrati tako da su reprezentativni za celinu i da dobro predstavljaju Vaše pisanje.

Poželjno je da pošaljete i sinopsis Vašeg dela. Pri pisanju sinopsisa, potrebno je da se pridržavate nekoliko smernica:

  • jednostavno prepričavanje koje izlaže srž radnje
  • izbegavanje nepotrebnih pojedinosti
  • izbegavanje autorovih sudova o delu, namera i ciljeva

Sinopsis mora biti objektivan, koncizan i lišen svega što ne predstavlja prikaz fabule dela.

Napomena: Primaju se isključivo rukopisi napisani na srpskom ili jezicima sa kojih nije potreban prevod na srpski, u .doc ili .docx datoteci, formatirani na sledeći način: font Times New Roman, veličina fonta 12 pt, prored 1 pt, Justify poravnanje, uvučeni pasusi i srpski navodnici uz obavezno korišćenje slova đšćčž.

ŽANROVI SPEKULATIVNE FIKCIJE KOJE UZIMAMO U RAZMATRANJE

Naučna fantastika: biopank, klokpank atompank, stilpank, solarpank, nanopank, dizelpank, dekopank, stimpank, sajberpank, postsajberpank, apokalipsa, isekai, svemirska opera, teč noar, urbana fantastika, savremena fantastika, naučna fantazija,  mitpank, manirpank, edisonada, detektivski i noar, feministička fantastika, roboti i veštačka inteligencija, libertarijanska fantastika, eskapizam, klimatska fikcija, prvi kontakt, putovanje kroz vreme, paralelni univerzumi, feudalizam, transrealizam, evolucija, filozofska NF, postmoderna, cinična NF, hipotetička tehnologija, svetovna NF, antropološka fantastika, romansa NF, matematička NF, međuzvezdani rat, teška fantazija, socijalna NF, umiruća planeta, virtuelna stvarnost, eksploatacija, rekurzivna NF, vanzemaljski život, sajbernoar, iracionalna fantastika, megalomanski barok, futurizam, slipstrim, nova iracionalnost, hrišćanska NF.

Epska fantastika: grimdark, mračna fantastika, stimpank, portal fantastika, manirska fantastika, magijski realizam, visoka fantastika, urbana fantastika, savremena fantastika, srednjovekovna fantastika, vusja, feudalizam, mač i magija, erotika.

Horor: proganjački, okultni, nadnaravni i paranormalni horor, avangardni, naučnofantastični horor, duhovi i demoni, savremeni horor, urbani horor, slešer, telesni horor, tortura, makabre, posednutost, magijski realizam, snovi i snoviđenja, postapokalipsa, komični horor, religijski horor, eksperiment, pronađeni snimak, analogni, mamblkor, đalo, iracionalni horor, romantizam i gotik, opstanak, splaterpank, groteska, biološki, erotika, veštice, psihološki.

ŽANROVI SPEKULATIVNE FIKCIJE KOJE NE PRIHVATAMO

Naučna fantastika: fanfikcija, latentna fantastika, teorija zavere, alternativna istorija, distopija, postapokalipsa, komična fantastika, superheroji, niska fantastika, pseudodokumentarna fantastika, ratna NF, treš i palp.

Epska fantastika: fanfikcija, latentna fantastika, alternativna istorija, komična fantastika, slovenska mitologija, bajke i narodna predanja, niska fantastika.

Horor: fanfikcija, latentni horor, vizije i proročanstva, ktulu mitos, folklorni, lavkraftovski horor, apsurdistički horor, zombiji, vampiri i vukodlaci, kosmička strava, slovenska mitologija, bajke i narodna predanja.

PRIJAVIO SAM SE – I ŠTA SADA?

Nakon što razmotri Vašu prijavu, urednik će Vam, ako bude zainteresovan poslati obavest o tome. Vaš rukopis će proći procenu, čije rezultate ćete saznati u roku od mesec do osam meseci. U slučaju prihvatanja, radićete na njegovom sređivanju sa našim timom: stoga, pre prijave, imajte na umu da je ovo proces koji zahteva posvećenost i ozbiljan rad.

Prijem, procena i rad sa rukopisom poverljivi su, i detalji su poznati samo autoru i članovima Udruženja koji su direktno uključeni u rad.

Rukopise je moguće slati isključivo u ovom obliku i ovim putem. Svaki drugi način slanja rezultovaće odbijanjem rukopisa. Molimo Vas da to poštujete i naše urednike ne kontaktirate bez preke potrebe. Za sva pitanja smo, naravno, uvek tu. Srećno!

Na čajanci sa SokoStripom

Za nama je prvi SokoKon, konvencija ljubitelja stripova i svega fantastičnog koja se održala 10. i 11. jula u Sokobanji. Za ovu priliku su se odazvali brojni izdavači kao što su: Sistem Komiks, Forma B, Darkvud, ali i nezavisni izlagači koji su na štandovima prodavali vlastite kolekcije stripova, akcionih i kolekcionarskih figura.Fantastični vodič je imao prilike da ponudi svoje romane zainteresovanim posetiocima štanda i predstavi udruženje u programskom delu manifestacije.

Zanimljivo je da mlado udruženje „SokoStrip“ iz Sokobanje organizovalo tako značajan događaj u svom drugom mesecu postojanja, te da se odazvalo mnoštvo establiranih izdavača, ali i istaknutih umetnika u svetu stripa. Vrhunac večeri, pored kosplej takmičenja za juniore i seniore, činile su škole stripa pod mentorstvom Marka Stojanovića iz Leskovca koji je poznat po kreiranju domaćeg stripa „Vekovnici“, Vladimira Vesovića poznatog po pokretanju škole crtanja „Đorđe Lobačev“, i gostovanje multimedijalnog umetnika Alekse Gajića koji se proslavio radom na delu „Tehnotajz – Edit i ja“.

Našu redakciju posebno interesuje kako im je uspelo da Sokobanju na dva dana pretvore u centar kulturnog dešavanja i skup ljubitelja stripova i fantastike, te smo ugostili jednog od organizatora, Milana Jazbinšeka koji je veteran u bavljenju kosplejom.

1. Pre svega, želimo da ti se zahvalim na izdvojenom vremenu, znajući da si zauzet oko udruženja, prebiranju utisaka posle velikog događaja i razmatranju daljih planova, mada te molim da se vratimo na početak cele priče. Pojasni nam kako ste tvoji prijatelji i ti uopšte došli na ideju da formirate udruženje, potom da odmah organizovanjem konvencije obznanite postojanje SokoStripa? Kako je nastalo udruženje i s kakvim razlogom? Šta vas je navelo da se upustite u tako nešto?

Milan: Udruženje Sokostrip je nastalo iz ideje koja se rodila još pre nekoliko godina, ali su se tek sad, da kažemo, poklopile kockice da se ta ideja realizuje. Što se tiče festivala, imao sam zamisao još davno da u našem gradu napravim nešto nalik festivalu gde će da se promoviše kosplej, manga, strip, a ove godine smo svi iz udruženja dali sve od sebe, s obzirom na to da je bilo samofinansirajuće i da je samo nas petoro iznelo ceo festival.

Izvor: SokoStrip

2. Sokobanja je atraktivno turističko mesto, mada je bilo skeptika koji nisu odmah poverovali da je konvencija izvodljiva, s obzirom na to da je reč o malom mestu i da verovatno neće biti mnogo zainteresovanih. Ovom manifestacijom ste dokazali da i mala mesta imaju šta ponuditi, da i u njima postoji živa scena i energična grupa ljubitelja stripova. Kakva su bila tvoja prvobitna očekivanja, potom kakve su reakcije nakon manifestacije?

Milan: Pa ja sam i očekivao da će festival izazvati BUM jer će razbiti mrtvilo malog mesta i vratiti kulturu, čak smo zainteresovali i velike medijske kuće poput radio Beograda. Festival je prošao odlično i ja sam prezadovoljan odzivom i izdavačkih kuća, gostiju i posetilaca, a i kosplejera!

Izvor: SokoStrip

3. Problemi oko organizacije su često nepredvidivi, pa nas zanima s kakvim izazovima se udruženje suočavalo tokom priprema? Ko je podržao vaše napore pri organizaciji i kako je protekao taj proces pripreme konvencije?

Milan: Osim finansija, srećom nismo imali većih muka jer smo se nas petorica držali kao jedan i ja mislim da je zbog toga i prošlo bez većih problema. Svakako smo imali podršku i sokobanjskih medija, a i nama bliskih ljudi pa čak i građana Sokobanje.

4. U jednom od razgovora tokom skupa, načuli smo da ste razmatrali da svaka naredna konvencija bude tematska, te da će pratiti neko posebno interesovanje. Ako je prošla bila posvećena devetoj umetnosti, za buduću se nadate da bude posvećena društvenim igrama. Da li je to samo glasina, nešto o čemu ste usputno razmišljali, ili se radi o projektu za koji se aktivno pripremate? Možemo li očekivati da se pri narednom skupu posetioci oprobaju u nekom od takmičenja ili turnira?

Milan: Imamo velike planove, ali ostavimo neko iznenađenje i za sledeću godinu.

5. Kako smo razumeli, u udruženju imate članove koji su zaljubljenici u različite domene umetnosti i hobija, te da imate kosplejere, jutubere, dizajnere, kolekcionare. Kažite nam nešto više o uslovima pristupanja udruženju, planiranim delatnostima udruženja, šta sledi posle konvencije i šta publika može da očekuje od vas?

Milan: Mi smo mlado udruženje, tek smo počeli i fokus je bio na festivalu za početak, tek razvijamo pravila udruženja itd. Volonteri će svakako da nam budu potrebni, to smo skontali ove godine. A planovi nakon konvencije se uglavnom vrte oko radionica crtanja stripa, mange, možda izrade kostima, otom-potom.

6. Programski deo je bio prilagođen najmlađima, dok su na štandovima bile izložena dela i za stariju publiku, tako da ste obuhvatili skoro sve uzraste ljubitelja stripova i fantastike. Ono što nam je posebno interesantno jeste kako ste uspeli da dovedete tako velika i značajna imena i umetnike, a prvi put je da ste pripremili manifestaciju? Ako ste već sada započeli punom parom, postoji li neko koga biste voleli da ugostite na narednoj konvenciji?

Milan: Crtači su jako posvećeni svom zadatku širenja devete umetnosti pa su odmah pristali i veliko hvala svima koji su došli i imali poverenje u ovako mlado i nepoznato udruženje. Tu naravno računamo i sve izdavačke kuće i prodavce koji su se odazvali pozivu i učinili nam tu čast da zajedno stvorimo ovaj istorijski trenutak za naše mesto.

Izvor: SokoStrip

Iskoristićemo ovu priliku da se zahvalimo SokoStripu na pozivu da učestvujemo i uveličamo manifestaciju, potom da udelimo komplimente i izrazimo zahvalnost vašim članovima koji su se postarali da nam bude ugodno u Sokobanji. Takođe, zahvaljujemo se i medijskom pokrovitelju Žurnalu Banjskom koji je ispratio događaj. Hvala vam na odvojenom vremenu i želimo vam puno uspeha u daljem radu. Sa velikim interesovanjem ćemo pratiti vaš put i aktivnosti u daljem periodu.

Promena svesti

ŽANR: urbana fantastika/mračna fantastika

ORIGINALNI NAZIV: The Last Graduate

IZDAVAČ ZA REGION: Čarobna knjiga

AUTORKA: Naomi Novik

ZEMLJA: SAD

PREVODILAC: Miloš Petrik

GODINA IZDAVANJA: 2021.
OCENA:

Čarobna knjiga nas je ponovo počastila savremenim klasikom iz žanra fantastike – reč je o nastavku trilogije Solomonarijum. Posle Smrtonosnog obrazovanja, gde smo upoznali mračni, nemilosrdni svet čarobnjačke škole, Novikova podiže ulog, a sa njim i našu junakinju. Kroz ediciju Beskrajni svet fantastike, nastavljamo da pratimo dela koja zabavljaju, ali i inspirišu, a ovaj roman je dokaz da fantastika može biti pokazno ogledalo realnosti.

Književnost ima moć da menja granice i mišljenja, a istorija je puna primera dela koja su skršila okove društvenih normi i naterala nas da preispitamo šta smatramo „normalnim“. Uzmimo za primer Frankenštajna – roman koji je u 19. veku izazvao pometnju propitkujući granice nauke i ljudskosti, dok je istovremeno glas žene u fantastici probijao patrijarhalne zidove. Ili 1984, koja je ogolila opasnosti totalitarizma i promenio način na koji gledamo na moć i slobodu – knjiga koja i dan-danas vredi kao upozorenje. Tu je i Gospodar prstenova, koji je epsku fantastiku izvukao iz senke i pokazao da mašta može oblikovati kulturni pejzaž, inspirišući generacije da vide herojstvo u žrtvama običnih ljudi. Ove knjige su potresi koji ruše stare temelje, gradeći nova shvatanja o identitetu, moralu i društvu. Poslednji maturant stoji u tom nizu kao dostojan naslednik – sa heroinom, koja odbija da bude žrtva sistema, ruši stereotipe o pasivnim ovcama i pokazuje da hrabrost nije privilegija izabranih, već izbor i pobeda volje nad ustaljenom žabokrečinom naučenog i navika.

Naomi Novik – diplomirala englesku književnost na Univerzitetu Braun, a potom je nastavila studije na Univerzitetu Kolumbija, gde je stekla master diplomu iz informatike. Pre nego što se u potpunosti posvetila pisanju, radila je na razvoju video igara, uključujući rad na igri Neverwinter Nights: Shadows of Undrentide. Tvorac je serijala Temerer, kao i nagrađenih romana Iskorenjena i Srebrno tkanje. Dobila je brojne nagrade, uključujući Lokus, Nebulu i Britansku nagradu za fantastiku. Udata je za pisca i softverskog inženjera Čarlsa Ardajasa. Ima ćerku i živi u Njujorku. Aktivna je u zajednici pisaca i jedan je od osnivača Organization for Transformative Works, organizacije koja promoviše i podržava fanovski rad i fanfikciju. Inspiraciju crpi iz istorije, mitologije i književnosti. Pisanje joj karakteriše bogat svet, detaljno razrađeni karakteri i društveno relevantne teme. U njenom radu se vide uticaji klasičnih autorki poput Džejn Ostin, ali i modernih fantastičarki poput Ursule Legvin.

Radnja se zahuktava u završnoj godini. Matura nije puki ispit; to je smrtonosni prolaz kroz hodnik pun zloduha, gde preživljavanje zavisi od saveza, pameti i smeonosti. El počinje kao devojka koja se plaši – svoje destruktivne magije, gubitka prijatelja, pa čak i mogućnosti da postane monstrum o kome se priča u legendama. Njen strah je opipljiv; osećate ga u svakom njenom sarkastičnom komentaru, u svakom trenutku kada odbija pomoć Oriona Lejka, heroja koji spašava sve osim sebe. Ali kako priča napreduje, El se menja. Strah koji ju je paralisao počinje da popušta pred spoznajom da može da kontroliše sudbinu – ne samo svoju, već i sudbinu svih učenika zarobljenih u ovom paklenom sistemu. To je trenutak kada „bojim se“ postaje „ne bojim se“ – ne zato što je strah nestao, već zato što ga je preovladala. Njena odluka da se suprotstavi Solomonarijumu, da preuzme odgovornost za druge, nije kliše herojstva; to je duboka emocija rođena u beznađu činjenice da ukoliko ih napusti više nije čovek.

Autorka briljira u prikazivanju ove promene. Naracija u prvom licu je sirova, duhovita i sirovo iskrena – čujete je kako drhti od straha na početku, a zatim kako njena reč postaje čvrsta kao školska dok shvata da može da izmeni pravila igre. Oko nje su likovi koji je guraju ka tom preobražaju: Orion, čija naivna hrabrost je iritantno šarmantna, i prijateljice Adija i Liu, čija podrška El pomaže da prevaziđe sopstvenu izolaciju. Priča nije bez mračnih trenutaka – gubici su neminovni, a Solomonarijum ne prašta slabost – ali upravo ti trenuci čine transformaciju junakinje upečatljivijom. Kada na kraju stoji pred izborom između sebe i drugih, više ne vidimo devojku koja se krije; vidimo nekoga ko je spreman da se suoči sa svime, bez obzira na cenu, vidimo odraslu ženu.

Stilski, Novikova je neodoljiva. Njen jezik je oštar i čist, pun detalja koji čine priču živom – od metalnog odjeka hodnika do grozomornih zvukova zloduha. Ponekad tempo usporava zbog introspektivnih monologa, ali to je mala cena za karakternost koju donose. Prevod Miloša Petrika, koji je već dokazao svoje umeće u prvom delu, zadržalo je taj ton, posebno sarkazam. Ima samo jednu greškicu kod napada zmijokese je trebalo upotrebiti reč poprimila umesto zauzela, takođe, moglo je: simulirajući bezopasnu lokvicu neke tečnosti, namesto: učinivši se nalik na bezopasan potočić neke tečnosti, ali to su zanemarljivosti. Ako ima nešto za primedbu, možda je to što sporedni likovi ne dobijaju više prostora, ali Elina unutrašnja borba nosi priču dovoljno snažno da to ne smeta previše.

Priča nam saopštava da se „ne bojim se“ ne rađa iz odsustva opasnosti, nego iz odluke da se suočimo s njom. Čarobna knjiga ima u asortimanu biser koji će nas naterati da razmišljamo, da se preispitujemo i da nestrpljivo čekamo finale trilogije. Kada stigne na vaše police, ne zanemarujte je – jer ovo je knjiga koja govori o promeni svesti, a to nam je verujem neophodno svima.

Invazija velikih zelenih

 

ŽANR: naučna fantastika / postapokaliptična fantastika

ORIGINALNI NAZIV: Ranaissance

IZDAVAČ ZA REGION: Čarobna knjiga

SCENARISTA: Frederik Dival

CRTAČI: Fred Blanšar i Emem (Matje Menaž)

ZEMLJA: Francuska

PREVODILAC: Ilija Čanak

GODINA IZDAVANJA: 2018-2020.
OCENA:

Edicija Stari kontinent i nazivom indikativno ukazuje na to da u njoj Čarobna knjiga objavljuje dela evropske devete umetnosti. Uglavnom su to francuska ostvarenja ili su pod debelim uticajem frankobelgijske škole stripa. Žanrovski najrazličitijih odrednica, međutim, često fantastičnog porekla čime se pokazuje i utvrđuje činjenica da fantastika više nije andergraund niti u zapećku. Naprotiv, prilično je kuražna i rasprostranjena. Ipak, nisu svi podžanrovi iste sreće, tvrda naučna fantastika je ona sestra bez talije i teško da će doživeti naknadnu renesansu pošto je doživljava u stvarnosti.

Iako realnost odavno nadmašuje maštu kada je u pitanju tehnološki momenat i napredak, ostaju da se preispituju sociološke filozofske i religijske reakcije na do tada neviđeno. Što su možda i interesantnija pitanja jer zadiru u samu srž homo sapijensa, u te mračne dubine duše. Tako da, što se nas tiče, male su šanse da se podžanr tvrde naučne fantastike u potpunosti ugasi, u krajnjoj liniji samo će promeniti pristup, neće više biti o tehnološkom progresu nego o njegovom doživljaju i procesiranju kod ljudi. Zapravo, autori su se već odavno okrenuli tome, i tehnologija, i nauka su samo žanrovski trop koji je poput vazduha obaveza življenja, u ovom slučaju jednog književnog pravca. Ono što želimo da kažemo je da, podžanr evoluira kao i svaka druga vrsta da bi preživeo.

Frederik Dival – studirao je istoriju, a master studije završio je na temu novinske karikature. Prva knjiga mu je, 500 fusils, a za izdavačku kuću Delkur, radio je na naučnofantastičnom serijalu Meteors, pre nego što će objaviti stripsku adaptaciju Tartifa. Zatim započinje prvi tom serijala Nico, i piše deseti tom serijala XIII Mystery. Potom je radio i na stripskoj adaptaciji romana Nymphéas Noirs.

Fred Blanšar – pošto je pohađao umetničku školu u Parizu, započeo je karijeru kao novinski ilustrator, pa je prešao da radi u izdavačku kuću Delkur. Istovremeno je počeo da se bavi i animacijom, radeći na nekoliko televizijskih serija, pa čak i na filmskoj adaptaciji Korta Maltezea. Potom je prešao u svet stripa, radeći na naslovima kao što su Spiru i Fantazio, Les Naufragés d’Ythaq, Sangre, i Dernier Atlas.

Emem (Matje Menaž) – u ranom detinjstvu, otkrio je frankobelgijske stripove, a stripski zanat izučio je sam. Početkom dvehiljaditih učestvovao je u nekoliko stripskih projekata, i tada je počeo rad na serijalu Idole. Ilustrovao je trinaesti tom stripa Jour J.

Sećate li se serije V, dosta ima sličan zaplet, veliki zeleni iz svemira su stigli i žele nam mir i spas. Radnju pratimo paralelno na Zemlji i planeti na kojoj ’zavojevači’ imaju političke nesuglasice, ali pre svega budžetske. Priča je usredsređena na izgradnju odnosa između rasa i to na odličan način, vidi se razlika i među jedinkama. Autori dobrano stavljaju na test ’veće dobro’ kod pojedinaca i sa filozofske strane propituju postoji li sposobnost da se individualnim bićima upravlja jednoumljem, pa makar u njemu ležao opstanak sveta. U dokaz toj tvrdnji, junaci se sve vreme postavljaju tako da im je lično važnije od moralnog i dužnosnog. Tuđini su ipak na višoj amidalnoj frekvenciji. Pa opet i čovečanstvo ima šansu da nadraste plemensku zlu krv i sitnosopstveništvo. U uvodnom tomu izgleda da nema nade u spas…

Ponajviše sociološka studija čovečanstva i to vrlo dobro postavljeno u blisku budućnost, veoma mogućeg stanja na planeti. Ono što jako nedostaje ovom delu je religijski segment, koji bi dosegao neslućene visine, što god stanje bilo lošije, više bi vernika praktikovalo veru. To nam je u prirodi. To je verovatno jedina mana stripa. Crtež je digitalizovan i na početku deluje hladno i kao da neće uspeti preneti osećaje protagonista, ali kako odmičete naviknete se i shvatite da je vrlo mudro izabran moderan stil rada.

Svi koji vole Dan nezavisnosti voleće i Renesansu, s tim da je ovo mnogo promućurnija verzija priče. Nismo sami u svemiru, nismo sami ni na Zemlji zato bolje da ugrabite svoj primerak i spremite se za invaziju sa ovim nosterdaumskovskim opsadnim priručnikom.

Smrt kao predstava proslave života

ŽANR: drama/tinejdž

ORIGINALNI NAZIV: 君の膵臓をたべたい

IZDAVAČ ZA REGION: Vulkan

AUTOR(KA): Joru Sumino

ZEMLJA: Japan

PREVODITELJKE: Ana i Sara Živković

GODINA IZDAVANJA: 2015
OCENA:

Ovo je prvo delo japanske književnosti koje objavljuje Vulkan, a to je nemerljivo važno s obzirom na to da su jedan od najvećih izdavača i među onim što su najduže prisutni. To otvara nove dimenzije i mogućnosti, pošto imaju veći doseg i moć. Što pokazuje i ova knjiga. Naime, uopšte nije jednostavno dobiti prava za popularna dela savremene književnosti zemlje izlazećeg sunca. Vrlo drže do toga kome ih ustupaju i naravno cenovno nisu dostupni svima. Tako da su ovo vrata koja moramo prepoznati i držati ih otvorenim, jer od nas zavisi koliko će istočnjački izlet potrajati. Nadamo se stalnoj vizi. Nisu mogli odabrati pogodniji roman za opipavanje pulsa publike, ali ne moraju da brinu, Japanci su u trendu pogotovo kod mlađe populacije.

Pseudonimi u književnosti nisu retkost, a mnogi poznati pisci su se odlučili na to iz različitih razloga, bilo zbog želje za anonimnošću, društvenih ili političkih pritisaka, ili jednostavno radi stvaranja drugačijeg književnog identiteta. Evo nekoliko onih koji su koristili pseudonime: Mark Tven – pravo ime Samuel Langhorn Klemens. Pseudonim je preuzeo iz rečnika rečnih mornara na Misisipiju, gde je ovaj izraz označavao dubinu od dva hvata (oko 3,7 metara) — što je bila mera za sigurnu plovidbu. Poznat je po svojim satiričnim delima. Džordž Eliot – jedna od najvažnijih književnica viktorijanske ere, pravo ime joj je Meri En Evans. Koristila je muški pseudonim kako bi ozbiljno shvatili njena dela u vremenu kada su žene retko dobijale priznanje kao autori. Njena dela odlikuju se dubokim psihološkim uvidima i društvenom analizom. Ričard Bahman iliti Stiven King, jedan od najpoznatijih autora horora, koristio je pseudonim kako bi testirao da li njegovi romani mogu biti uspešni bez povezanosti s njegovim poznatim imenom. Božo Knežević – poznatiji pod svojim imenom Petar Kočić. Povremeno je koristio pseudonim kako bi izbegao cenzuru i političke pritiske u Austrougarskoj. En Maksvel – pod pseudonimom je pisala naučnu fantastiku i fantastiku, dok je romantične trilere objavljivala pod imenom Elizabet Lovel. André Norton – pravo ime autorke je Alis Mari Norton. Koristila je muški pseudonim jer je u vreme kada je počela da piše, fantastika bila dominantno muški žanr. Njen opus uključuje mnogo dela naučne fantastike i epske fantastike. Postoji još mnoštvo pisaca koji su upotrebljavali zamensko ime poput sestara Bronte ili onih o kojima kruže neverovatne spekulacije kao Viktor Peljevin. Korišćenje pseudonima daje slobodu eksperimentisanja sa stilom, temama ili čak književnim žanrovima, bez tereta sopstvenog imena i reputacije.

Joru Sumino – nije zvanično potvrđeno kog je pola autor(ka) jer koristi pseudonim i veoma pažljivo čuva svoju privatnost, zbog čega javnost nema informacije o istinskom identitetu. Većina spekulacija o polu dolazi iz interpretacija dela, ali bez zvanične potvrde to je nagađanje. On(a) je savremeni autor poznat po emotivnim i introspektivnim romanima, fokusiranim na tinejdžerske protagoniste i teme poput ljubavi, gubitka, samospoznaje i prolaznosti. Najpoznatiji(a) je po romanu koji upravo predstavljamo. Knjiga je adaptirana u film, anime i mangu te je stekla ogromnu popularnost širom sveta. Sumino je poznat(a) po prefinjenom i pristupačnom stilu, koji omogućava da se povežete s likovima i njihovim emotivnim stanjima. Napisa(la)o je i druga dela, uključujući At Night, I Become a Monster i I Had That Same Dream Again, koji su takođe stekli značajnu pažnju kako u Japanu, tako i u inostranstvu.

Želim da pojedem tvoj pankreas je emocionalna priča o životu, smrti i ljudskoj povezanosti, ispričana iz vizure mladića koji je introvertan. Započinje kada glavni junak, čije ime se u početku ne otkriva, pronađe dnevnik školske drugarice Sakure Jamauči u bolnici. Čitajući ga otkriva da boluje od teške bolesti i da joj je preostalo vrlo malo vremena. Za razliku od nje, koja pršti od šaljivosti i životnosti, on je ozbiljan i povučen, ali upravo ih te suprotnosti zbližavaju. Razvijaju neobično prijateljstvo i provode nezaboravne trenutke zajedno, dok Sakura pokušava da uživa u životu do kraja, ignorišući tamnu senku bolesti. Njihova veza pomaže junaku da izađe iz ljušture i nauči vrednost socijalizacije, a ona pronalazi utehu u tome što nije sama. Pripovest je dirljiva i bavi se prolaznošću, iskrenom povezanosti i hrabrosti suočavanja sa neizbežnim. Kraj je posebno emotivan i nenadan, ostavlja vas sa mešavinom potištenosti i zahvalnosti što dišete.

Smrt kao predstava proslave života, autor(ka) ne ignoriše žalost, ali negira nevažnost načina na koji obitavamo u ovom realmu. Slavi prijateljstvo, nadjačava tugu rugajući se koscu. Sve to sa čini tipično čistim stilom za podneblje iz kog dolazi i vokabularom prigodnim uzrastu protagonista. Roman nema mana, ni tehničkih, ni narativnih, što je iznimna retkost. Prevoditeljke su bliznakinje Živković, mlade zvezde domaće strip scene, vrlo nam je drago što im je Vulkan dao šansu da pokažu raskošan talenat i u sferi prevođenja. Posao su odradile izvanredno, pogodile su duh, verovatno zbog toga što su obožavateljke mangi. Kad smo kod toga Stalker je objavio mangu rađenu po ovom romanu krajem prošle godine, savetujemo da prvo pročitate predložak.

Izdavači uvek opipaju puls čitalaca pre nego uplove u vode iz kojih se teško vratiti, ova knjiga je verujemo odmeravanje zainteresovanosti publike za japansku književnost. Iako postoji aktivan rast trenda istočnjačke šeste i devete umetnosti u Srbiji, treba se pobrinuti da i ova vrata ostanu širom otvorena, zato poručite svoj primerak kod Vulkana.

Prateći Kingove stope

ŽANR: horor/triler

ORIGINALNI NAZIV: Hidden Pictures

IZDAVAČ ZA REGION: Vulkan

AUTOR: Džejson Rekulak

ZEMLJA: SAD

PREVODILAC: Vladan Stojanović

GODINA IZDAVANJA: 2022
OCENA:

Izdavaštvo nije jednostavan posao, iz mnogih razloga, ali usredsredićemo se na taj da je publika skoro uvek u raskoraku između želja da čita novo i poznato. U neku ruku, izdavači su ti koji određuju ukus čitalaca, to je ogromna odgovornost, i voljno su se prihvatili toga. Što ne znači da ne rizikuju, jer upravo to čine sa svakom knjigom koja je neznana široj publici, no od dužnosti se ne beži. Ipak, publika je uvek u pravu i treba se prigodno prilagoditi njenim zahtevima, a ostati na stazi vaspostavljanja trudoljubive književnosti. Vulkan je ovom prilikom procenio da nam je potrebno osveženje, nova generacija autora strave i užasa, po pročitanom možemo reći da nisu pogrešili te se nadamo da će inovacija dobro da prođe i da ćemo imati prilike da pročitamo i ostale romane ovog autora.

Nažalost, ne možemo se zakleti u to, publika mnogo voli poznati teren i sve novo vodi na bojište gde se vodi stalni okršaj između novog neophodnog i trivijalnog, i starog prevaziđenog i uzornog. Stoga je konstantno nemoguće razlučiti na koju stranu će da prevagne tas. Ipak, u opisu izdavačkog zanata stoji uklesan kodeks da publika mora dobiti ono šta joj je potrebno, ne ono što želi. Objavljivanje knjiga je više od pukog zgrtanja monetarnih jedinica, to je rukovođenje svešću i obrazovanje nacije. Odgovornost je poput planine teška, svaka greška preti da te uguši, a svaki uspeh daje ti krila. Kao i u svemu smenjuju se ravnomerno i nekima je omogućeno da dišu i pod bremenom pogrešnih odluka, ali svi žele leteti slobodno… Na kraju je ironije, ili pravda, to što su čitaoci jedini suci, učestalo nemilosrdni, a retko milostivi. No, u ovoj bici za prosvetljenje je neizmerna količina časti i svakom izdavaču je želja da barem na neko vreme bude perjanica okićena medaljama za zasluge. Apsolutno podržavamo takvo stremljenje, jer će ono na površinu uvek izbaciti dobra i kvalitetna dela, kojima će utažiti nezajažljivu glad onih što iznimnu vole šestu umetnost, a među njima i same sebe.

Džejson Rekulak dugo godina je bio izdavač u nezavisnoj izdavačkoj kući Quirk Books sa sedištem u Filadelfiji, gde je učestvovao u uređivanju brojnih bestselera. Poznat po romanima Nemoguća tvrđava i Poslednji na venčanju. Dela su mu prevedena na 35 jezika. Bio je među finalistima za nagradu Edgar, i osvojio Goodreads Choice Award u kategoriji horora. Aktivan je član Udruženja pisaca misterija Amerike i Udruženja pisaca Istočne obale. Živi u Filadelfiji.

Skriveni crteži je psihološki triler sa elementima nadnaravnog, koji kombinuje misteriju i jezu. Priča prati, mladu ženu koja se oporavlja od zavisnosti i pokušava da započne novi život. Dobija posao dadilje u bogatom predgrađu Filadelfije, gde treba da brine o petogodišnjem dečaku Tediju. Na prvi pogled, sve deluje savršeno – porodica je ljubazna, a posao se čini jednostavnim. Međutim, stvari ubrzo postaju uznemirujuće kada klinac počne da crta grozomorne slike koje prikazuju nasilja. Crteži postaju sve detaljniji i mračniji, Malori počinje da sumnja da se iza mirne fasade ovog doma krije strašna tajna. Pokušava da razotkrije poreklo crteža i da utvrdi da li dečak ima sposobnost da komunicira sa duhovima.

Priča održava konstantnu napetost do samog kraja, savršen je izbor za ljubitelje regresivnih misterija sa neočekivanim obrtima. Rekulak hodi prateći Kingove stope kako stilski tako i u izgradnji karaktera i atmosfere, samo deluje da je on unapređena verzija. Kažemo to zbog veoma čistog stila, a ima mesta da napreduje. Iako autor napominje da su za to zaslužni urednici. Zanimljivost je da čitavu pripovest prate ilustracije bitne za radnju. Netfliks je otkupio prava za delo, ali nigde još nema podatka o tome kada bismo mogli dobiti igranu verziju. Primetno je da Vulkan koristi ovom prilikom svog elitnog prevodioca, pa je lako zaključiti da im je veoma stalo da knjiga bude dobro primljena. Gospodin Stojanović kao i do sada unapređuje delo svojom adaptacijom. Za one radoznalije će verovatno biti mana činjenica da kod nekih stvari nema zašto i kako, već samo jesu takve u postavci.

Novo žanrovsko lice na našoj sceni, sudeći po ovom romanu mnogi velikani imaju dostojnog naslednika u stvaranju anomaličnih i tvoremornih priča. Svaki obožavatelj horora bi trebalo da da šansu Rekulaku, a to može učiniti kupovinom na sajtu Vulkana.

Do pakla i nazad

 

ŽANR: mračna fantastika/urban fantazi

ORIGINALNI NAZIV: Hell Bent

IZDAVAČ ZA REGION: Vulkan

AUTORKA: Li Bardugo

ZEMLJA: SAD

PREVODILAC: Vladimir Nikolić

GODINA IZDAVANJA: 2023.

OCENA:

Titan regionalne književne scene, Vulkan, godinama gradi most između svetskih bestselera i lokalnih čitalaca. Njihov katalog, prožet raznovrsnošću, donosi sve od epske fantastike do omladinskih hitova i horora, spajaju estetski privlačna izdanja – korice koje mame pogled s promišljenim odabirom autora koji govore jezikom savremene publike. Iako su majstori u pronalaženju izuzetnih dela, povremene nespretnosti u prevodima ili nezavršeni serijali podsećaju da i veliki imaju prostor za usavršavanje.

Ipak, njihova posvećenost književnosti, vidljiva na sajtu izdavača, čini ih stubom književnosti u regionu. Kuda vodi njihov dalji put? Nastavljaju da jačaju poziciju u fantastici, sa naslovima poput serijala Sare Dž. Mas i drugih young adult zvezda. Najave ukazuju na širenje u pravcu mračnih fantazija i epskih saga, uz potencijal za grafičke romane. Ako očuvaju ravnotežu između globalnih trendova i književne vrednosti, mogu postati epicentar za čitaoce željne priča koje spajaju akciju i introspekciju, učvršćujući svoj status jedne od najstabilnijih kuća.

Li Bardugo – kraljica savremene fantastike, rođena u Jerusalimu, odrasla u Los Anđelesu. Diplomirala je na Jejlu, što inspiriše okultne svetove njenih romana. Proslavila se Griša trilogijom, a serijal o Aleks Stern (Deveta kuća, Otisak pakla) učvrstio ju je kao majstoricu mračnih priča. Stil joj je pun složenih likova i neprozirne atmosfere, osvojio je BookTok i kritičare. Istražuje moć, traumu i moral, stvarajući svetove gde se magija preliva u stvarnost. U slobodno vreme uživa u muzici i čitanju, što daje ritam njenom pisanju.

Nastavak Devete kuće, baca nas u mračni Jejl, gde Galaksija „Aleks“ Stern kreće na opasnu misiju da oslobodi mentora, Darlingtona, iz čistilišta. Bez podrške kuće Leta, Aleks i Dozova sklapaju krhke saveze, probijajući se kroz ezoterične rituale i bizarne artefakte. Kada nastavnici počnu da umiru, glavna protagonistkinja shvata da smrt vreba svuda, a njena prošlost – ispunjena demonima i greškama – postaje teret i oružje protiv pakla. Priča spaja horor, misteriju i psihološku dramu, dok junakinja preispituje cenu spasenja. Jejl, s tajnim društvima i okultnom magijom, diše jezivom atmosferom, a narativ drži čitaoca prikovanim za knjigu.

Vrline romana su u ambijentu i likovima – glavna junakinja čija ranjivost i snaga osvajaju, dok Jejl, prožet ritualima, pulsira mističnom tamom. Magijski sistem, utemeljen na okultnim pravilima, donosi slojevitost i svežinu. Ipak, tempo ponekad posustaje zbog sporednih zapleta, a Darlingtonova sudbina ostaje nedovoljno razrađena, verovatno je ostavljeno za treći deo. Sporedni likovi, iako intrigantni, često blede pred Aleksinom harizmom, a neka otkrića prolaze prebrzo.

Prevod Vladimira Nikolića prenosi duh originala, ali ovog puta nije uklonio imena gde je potrebno, što narušava brz tok i stil. Ipak, roman blista u sferi propitivanja moći i požrtvovanja, idealan je za ljubitelje mračnih fantazija.

Pravo delo za one koji traže priče gde se magija sudara s ljudskošću. Pronađite ga u knjižarama ili na sajtu Vulkan izdavaštva. Zgrabite primerak pre nego što nestane – Aleksina borba će vas povući u pakao i natrag!

Izveštaj sa prvog SokoCona

Iza nas je prvi Sokokon, novo ime među stripofilskim manifestacijama, koji teži ka tome da postane ozbiljno okupljanje ljubitelja devete umetnosti. Organizator ove manifestacije je Sokostrip, mlado, ali perspektivno udruženje ljubitelja stripa iz Sokobanje sa jasnom vizijom i namerom da od ove manifestacije naprave lokalni brend. Festival je trajao dva dana. 10 i 11 jula i bilo mi je zadovoljstvo da sa Nenadom Jevtićem, autorom prvog srpskog romana vojne fantastike Dronstad, predstavljam udruženje Fantastični vodič i da budemo rame uz rame sa ostalim eminentnim izdavačima poput Darkwooda, System Comicsa, Makonda, Forme B, Marka Stojanovića, autora kultnih Vekovnika, Igora Čolakovića i njegovih figurica, štanda sa Lego kockicama, Predraga Radetića poznatijeg kao Pele stripovi i kosplejerke Tsubaki.

Odziv je, po rečima organizatora, bio veći od očekivanog. Na mermernom šetalištu ljudi su zastajali i razgledali stripove i knjige kupujući ono što im se učinilo najinteresantnijim. Na štandu Darkwooda, koji je bio odmah pored našeg, preovladavalo je interesovanje za mange, a od naših naslova najviše pažnje je privukla zbirka horor priča Avetinje i Anđame i roman Smrtovnice mojih majki Maje Mitić. I na ostalim štandovima je bila solidna prodaja.

Izvor: SokoPress

Prvog festivalskog dana smo sa ostalim učesnicima otišli na svečani ručak gde su nam momci iz Sokostripa poželeli dobrodošlicu. Nakon toga je usledilo otvaranje konvencije i berze stripa. Uporedo sa njom je kod obližnjeg amfiteatra počela škola stripa koju su tokom trajanja manifestacije udruženim snagama držali Marko Stojanović i Vladimir Vesović. Dan je prolazio u bazarskoj atmosferi i ćaskanju sa kupcima. Prvi na redu za intervjue je bio Marko Stojanović koji je publiku upoznao sa leskovačkom školom stripa, balkanskom smotrom strip autora, serijalom Vekovnici i planovima za budućnost. Nakon gospodina Stojanovića je došao red na mene i Nenada Jevtića. Dok je on govorio o romanu Dronstad – Karantin, ja sam okupljene upoznao sa radom našeg udruženja, istorijom i ciljevima kojima težimo i pozvao mlade neafirmisane pisce da nam se jave i objave knjigu. Ostatak programa je prošao u prijatnoj atmosferi i razmeni iskustava sa ostalim učesnicima i posetiocima štandova.

Drugi dan su posetioci konvencije šetali u potrazi za interesantnim naslovima. Tokom dana na festival su pristigli Predrag Stamenković i Dušan Cvetković iz umetničke grupe ČajOdličan iz Niša. Na svom štandu su prikazali ilustracije koje nastaju iz svakodnevnice i u trenutku inspiracije. Njima je pripala čast da otvore prvu tribinu gde su prezentovali svoju umetničku grupu i posetioce upoznali sa svojim radom. Dan je dalje proticao u svečarskoj atmosferi dok nije došlo vreme za centralni događaj. Milan Jazbinšek, jedan od osnivača Sokostripa, je otvorio tribinu o kospleju nakon koje je usledilo takmičenje u kostimiranju za seniore i juniore. Nakon dodele nagrada usledila je tribina na kojoj je predstavljena strip novela Za kim zvono zvoni Negomana Gicelanovića. Po okončanju je održan završni govor i zatvaranje manifestacije.

Izvor: SokoPress

Poprilično sam zadovoljan festivalom. Organizatori su profesionalno pristupili celom događaju i uložili su natčovečanske napore da sve protekne u najboljem redu, što se na kraju isplatilo nadmašivanjem sopstvenih očekivanja. Odziv je bio popriličan i svako je imao prilike da nađe naslov koji mu je delovao zanimljivo. Što se nas tiče drago mi je što smo na ovakvoj manifestaciji zastupali AVKF i što smo iskoristili priliku da pridobijemo nove poklonike naših izdanja. Pored već navedenih Anđama i Smrtovnice mojih majki veliko interesovanje je vladalo i za Dronstad-om, prvim brojem Fantastičnog vodiča i Mesečevim ratnikom. Domaćinima od srca želim da istraju i da od Sokokona naprave veliko ime.

Izvor: SokoPress
Izvor: SokoPress
Izvor: SokoPress
Izvor: SokoPress
Izvor: Fantastični vodič
Izvor: SokoPress

Knjige su zlo – bude maštu

 

Ž ANR: distopija/savremena književnost

ORIGINALNI NAZIV: The Book Censor’s Library

IZDAVAČ ZA REGION: Laguna

AUTORKA: Butejna El Isa

ZEMLJA: Kuvajt

PREVODITELJKA: Dubravka Srećković Divković

GODINA IZDAVANJA: 2023.

OCENA:

U kontekstu narastajuće represije prema suprotnim mišljenjima, pisanjima i stavovima, Lagunin potez da ovakvu knjigu pusti u opticaj dragocen je trenutak koji zaslužuje posebnu pažnju kao upozorenje šta donosi jednoumlje. Plus je i to što delo stiže iz nama egzotičnih predela, zapravo, tačnije bi bilo reći nepoznatih. Kuvajtska autorka nudi ozbiljnu konstrukciju koja putem književnih klasika propituje suštinu identiteta, kulture i odnosa prema znanju. Kad bi se usudili sažeti u jednoj rečenici, rekli bismo da je roman o onima koji brišu svest o drugačijosti.

Gotovo sigurno da je autorka morala biti silno bolja od muških kolega, ali daleko od toga da treba da se iznenadimo odakle stiže. Arapska književnost, čija istorija seže do 5. veka, ima bogatu tradiciju koja počinje sa predislamskom poezijom, poput kasida nomadskih pesnika, i cveta tokom zlatnog doba islama (od 8. do13. veka) pod dinastijama Omejida i Abasida. Kuran je smatran vrhuncem arapskog jezika, oblikovao je književni izraz, dok su dela poput Hiljadu i jedne noći i Makame (priče učenih pustolova) obogatila prozu. Abasidski Bagdad postao je centar književnosti, upijajući perzijske, indijske i grčke uticaje, što je omogućilo razvoj filologije i leksikografije. Od 19. veka, pod evropskim uticajem nakon Napoleonovog pohoda na Egipat, bliskoistočna šesta umetnost doživljava renesansu, sa razvojem novinarstva i istorijskih romana. Savremena književnost Jugozapadne Azije obeležena je modernističkim pokretima i pojavom ženskih glasova, poput Suheir al-Kalamavi, Hode Barakat i Butejne El Ise, koje istražuju teme identiteta, cenzure i ženskog iskustva u muslimanskim društvima. Pesnici poput Badra Šakira al-Sajaba i Nazik al-Malaike revolucionisali su poeziju slobodnim stihom, dok prozaisti poput Tajiba Saliha i Abdulrazaka Gurnaha (dobitnik Nobelove nagrade 2021.) istražuju kolonijalizam i egzil. Ovo delo se uklapa u ovu tradiciju, ali je i inovacija. koristi distopijski okvir da kritikuje cenzuru, što oslanja na rane levantske pesnike poput Abu al-Alaa al-Marija, čija kritika verskih dogmi je bila kontroverzna. Njen fokus na zabranjene priče i otpor odražava savremene teme arapske književnosti, poput borbe za emancipaciju i sukoba sa autoritetom, viđene kod pisaca poput Sonallaha Ibrahima ili Naval el-Sadavi. Kao autorka, el Isa nastavlja putem Lajle Ba’albaki, čije je pisanje izazvalo skandal šezdesetih, suočavajući se sa optužbama za nemoral. Takođe, odražava globalni značaj arapske književnosti, jer je roman preveden na engleski i nagrađivan, potvrđujući da autori iz tog dela sveta privlače svetsku publiku.

Butejna El Isa – spada u generaciju milenijalaca, jedna je od najznačajnijih figura savremene kuvajtske književnosti. Sa dvanaest romana do 2022. dobitnica je Kuvajtske nagrade za podsticaj 2003. i 2012, kao i više priznanja za kratke priče. Bila je u užem izboru za National Book Award za prevedenu književnost. Kao osnivačica Takvina, knjižare i izdavačke kuće posvećene visokokvalitetnim delima, i zagovornica ukidanja cenzure kroz romane i radionice kreativnog pisanja podstiče slobodu izražavanja.

U jezgru pripovesti se nalazi cenzor – bezimen, ali ne i bezličan lik, službenik koji svakodnevno eliminiše „nepodobne” rečenice iz literature, u društvu koje više ne razlikuje opasne ideje od slobodnih. Njegov posao nije rad – to je dogma. Međutim, kada mu se knjige obrate, kao svesni entiteti, počinje njegovo polako poniranje u svet sumnje, unutrašnjeg rascepa i tihe pobune. Sve se odvija u atmosferi zapanjujuće tišine – nema buke ni mitinga, već isključivo sobe pune papira, senki i izbrisanih reči. Upravo ta uzdržanost stvara represivni horor.

Stil je minimalistički, ali rečnik promišljen i bogat, skoro hermetičan. Nije ovo laka literatura, niti to želi biti. Neće se svideti onima koji očekuju zavere, pucnjavu i uspešnu revoluciju i rušenje sistema. Ovo je ekvivalent uticaju plemstva koji može da oslabi, ali ostaje zauvek. Na formalnom planu, priča nosi snažne bredberijevske tonove, po osećanju pretnje sa margine svake stranice i porukom: knjige su zlo – bude maštu i šire horizonte. Jasno, roman poseduje i snažan društveni kontekst – poseže za pitanjima cenzure, identiteta, zaborava i odgovornosti. Iako dolazi iz kuvajtskog naličja, ono što opisuje je univerzalno. Svaka moćna vlast jednog dana postane arhivar, a svaki arhivar, kad-tad, mora odlučiti – da li će čuvati istinu ili je prekrojiti.

Preporučujemo knjigu svima koji veruju u snagu pisane reči, ali i onima koji su počeli da sumnjaju u nju, pošto upravo tada ovakva dela postaju lek. Ne očekujte razrešenje, očekujte refleksiju. Ukoliko vam se dopao 1984 ili Farenhajt 451, ovo delo će vas nagraditi i nadograditi. Nema mnogo knjiga koje sa takvom lakoćom otvaraju vrata sumnje, a da ih pri tom nežno i zatvore za sobom.

Mašta iz Sanija može svašta

ŽANR: drama

ORIGINALNI NAZIV: 晴れ

IZDAVAČ ZA REGION: Laguna

AUTOR: Taijo Macumoto

ZEMLJA: Japan

PREVODILAC: Mateja Matić

GODINA IZDAVANJA: 2010-2015.

OCENA:

U Laguninoj ediciji Starway dostupna je nova manga, čini se da su biblioteku podesili na red fantastike, red japanskog stripa. Takva konstelacija je sasvim ispravna, nezanemarivanje nijednog dela ponude daje širinu i pokazuje poštovanje spram konzumenta. Inače, opet je u pitanju skup autor, kog mogu da priušte tek dva-tri izdavača u Srbiji. Evidentan je trud da dobijemo sve naslove koji prezentuju svaku sitnicu toga zbog čega su mange popularne, zbog čega je fantastika u trendu. Normalno, kao i svi ostali, imali bismo pregršt želja, ali razumemo ograničenja i uočavamo borbu da se prevaziđe preko svih međa.

Interesantno je što je na neki način ovo reklamožderska manga, naime automobil u priči je nisan i kompanija Reno-Nisan je podržala strip. To svakako nije besplatna propaganda, a ne utiče na priču, zapravo je iznađen način da veliki automobilski konglomerat podrži devetu umetnost. Sitnica koja menja sudbinu i daje šansu za slavu. Trebalo bi mnogi da se ugledaju na ovaj obostrano koristan dil. Voleli bismo videti slične saradnje i kod nas, ali po svemu znanom još pogača trebamo pojesti za prelazak na taj nivo svesti. Mašta iz Sanija može svašta, pa je tako i nama dozvoljeno sanjariti.

Taijo Macumoto – jedan od najpoznatijih i najcenjenijih mangaka, rođen je 1967. godine u Tokiju. Iako je kao mlad bio inspirisan evropskim stripovima, posebno Mebijusevim radovima, uspešno je razvio sopstveni prepoznatljivi stil koji odskače od tradicionalne manga estetike. Njegovi radovi govore o prijateljstvu, porodičnim odnosima, odrastanju i unutrašnjim sukobima, dok su mu likovi kompleksni i višeslojni. Proslavio se serijama: Tekkonkinkreet i Ping Pong. Takođe je poznat po radu na mangama: Blue Spring i No. 5. Dela mu balansiraju između realizma i fantazije, a umetnički izraz karakterišu fluidne linije, eksperimentalna kompozicija i snažna emocionalna nota. Smatra se jednim od velikana moderne mange, sa globalnom publikom koja ceni njegove univerzalne priče koje odišu humanošću.

Dirljiva i introspektivna priča koja se fokusira na život stanovnika doma za nezbrinutu decu. Pokazuje njihove snove, strahove, borbe i nade dok pokušavaju da se nose sa napuštenošću i iznalaženju načina da se povežu sa svetom oko sebe. Centralni simbol pripovesti je stari, zapušteni automobil marke Sani 1200, parkiran u dvorištu sirotišta. Automobil je utočište za decu, mesto gde mogu da se izmeste iz stvarnosti i maštaju o boljoj budućnosti. Svako dete ima jedinstven karakter: neko se bori sa odbačenosti od strane roditelja, neko pokušava da pronađe sopstveni identitet, dok drugi teže sreći i prihvatanju. Kroz niz emotivnih epizoda, serijal osvetljava unutrašnji svet protagonista, prikazujući kako se bore sa gubitkom, ali i kako pronalaze utehu jedni u drugima.

Autor koristi jedinstveni vizuelni stil kako bi oživeo priče, istovremeno balansirajući između realnosti i poetike. Ova manga nije isključivo prikaz sirotišta, već i empatije, to jest slike kako čak i u najtežim okolnostima mogu postojati trenuci nade. Serijal spada u one što kazuju o svakodnevnici i mogu biti naturalistički nastrojeni u književnosti: narativna tehnika u kojoj se prikazuje naizgled proizvoljan sled događaja, bez razvoja radnje, sukoba i ekspozicije, i s otvorenim krajem. Stoga, čitaocima može biti neatraktivno, ali poseduje ogromnu umetničku vrednost. Urednik skupa sa prevodiocem Matejom Matićem je učinio enorman doprinos priči, time što u svakoj prilici koju su dobili čine dijaloge zabavnim. Da biste shvatili koliko moćan posao je obavljen, treba da znate da je ovo tragična pripovest gde samo život može pronaći smeh.

Serijal za ozbiljne manga fanove, zahteva poprilično predznanje o Japanu da biste se našli u koži junaka. To koliko je mana, toliko je pokazatelj rasta scene. Veoma smo srećni zbog toga i podržavamo Laguninu stazu objavljivanja mangi poznatih stvaralaca koje su donekle andergraund. Na kraju krajeva bitno je imanje izbora, a naš je već toliki da smo u prilici da budemo probirači. Da bi se takav trend nastavio mora se biti potrošač, to jest, moramo smanjiti broj godina u kojim su lageri puni tiraža. Kupite ovaj serijal da bi novi bio najavljen, vreme je da porastemo i kao publika.