Blog

Napoleon Br. 04 Priča o Alegri

Dugo je prošlo od kada smo poslednji put odmarali na obalama Rone iliti Ženevskog jezera. Iako Kanton možda nije najzanimljivije mesto, gledajući istorijski, ipak ima neke zanimljivosti, poput te da je bio jedan od najvećih evropskih centara protestantske crkve (zahvaljujući progonima engleske kraljice Meri, mnogi protestanti nalaze utočište u Ženevi 15. i 16. veka posebno kalvinisti, o čemu danas svedoči Katedrala Sv. Pijer, poznato turističko okupljalište). Što nas dovodi do kalvinizma, reformisane vere ili  teološkog sistema, odnosno hrišćanske doktrine koja naglašava ulogu Boga iznad svih stvari. Razvili su ga teolozi kao Martin Bučer, Hajnrih Bilinger, uticala je na engleske reformatore kao što je Tomas Kranmer, a ime je dobila po francuskom reformatoru Žanu Kalvinu s obzirom da je on na nju imao presudan uticaj tokom 17. veka. Danas se taj izraz koristi i za doktrine reformiranih crkava čiji je Kalvin bio rani vođa poznat u protestantskom svetu koliko i Martin Luter. Sistem je najpoznatiji po tome što propagira predestinaciju i potpunu iskvarenost. Sve to je pomalo zaslužno za izgled Ženeve danas, gde se nalaze sedišta mnogih organizacija poput UN-a i CERN-a, a koja je istovremeno i dom našeg detektiva sa njegovim imaginarnim prijateljima ili behu stvarni, ni sam više nisam siguran. Pokušaćemo to da razlučitmo u epizodi gde je Karlo Ambrozini opet sve i svja. A sada mirne duše možemo u mali ženevski hotel, gde počinje…

Priča o Alegri – Napoleon provodi mirno veče baveći se svojim hobijem, mir mu narušava dvojac koji tvrdi da su opljačkani. No kako ja naš junak bivši detektiv, brzo iznalazi da to nije istina. Duo uznemiren napušta hotel, ali devojčica se veoma brzo vraća usplahirena prisustvom policije. Pošto je naš heroj dobra duša, ne odaje devojčicu svojim drugarima iz policije. Kada ga oni napuste saslušaće i nahraniti devojčicu, i dati joj prenoćište do jutra, kada će joj pomoći u onome što traži, uz obavezne propratne komentare svojih imaginarnih prijatelja.

Sutradan, Alegra se predomišlja, ali Napoleon insistira da joj bude pri ruci, dok se ne uveri da je bezbedna. Kuća u kojoj bi trebalo da se reše Alegrini problemi je otključana, devojčicu ostavlja u hodniku i ulazi u sobu gde trešti muzika, a mrtvac sedi za stolom. Iznenada neko puca u našeg heroja. Zločinci udešavaju izgled mesta zločina i vode devojčicu sa sobom. Našeg heroja spašava puka slučajnost ili barem lekari tako prognoziraju. Potom vidimo devojčicu u zatočeništvu i pri pokušaju bega, ali i nešto krajnje ludo i nesvakidašnje u delu priče koji ćemo i dalje zvati imaginarnim, a koji nam sve stvarnije deluje. Oporavljen, naš heroj napušta bolnicu, dok zločinci kuju plan da se reše Alegre.

Inspektori Dima i Bule, zajedno sa Napoleonom dolaze do priličnog broja pretpostavki i dokaza, ali trenutno ne mogu mnogo da učine, pa neki idu  kući, drugi na večeru. Nakon večere, Napoleon će posetiti  prijatelja i  pored adrese koja može biti ključna za spašavanje devojčice, imamo i imaginarni trenutak koji nam sve više brani da to nazivamo imaginarnim. Devojčica je zatočena pod sedativima i sanja, možda, a možda je samo u nekoj drugoj ravni i ima svoju veliku avanturu. Taj izmaštani svet snova je tako interesantan i inteligentan da mi je prosto bilo žao kada me je priča vratila u stvarni svet da saznam sve o otmičarima, a biće i vama ako pročitate ovu epizodu.

U ovom opisu epizode nisam rekao ni delić onog šta vas zapravo očekuje na  stranicama iste. Znate, Ambrozini je zaista neverovatan scenarista, pretpostavljam da mu je malo olakšano time što je Napoleon njegova kreacija, te tačno zna šta radi i sa svetom i sa samim herojem. Scenario za ovu epizodu verovatno stoga i jeste praktično savršen i ravan onom iz prve epizode. Kao crtač, Ambroizini spada u one koje većina mrzi, jer  njegovi crteži su u velikom broju slučajeva sa malim brojem pozadinskih detalja i onda naiđe slika sa mnoštvom detalja, kao da vam govori umem ja i to, ali čemu se truditi kad moja kompozicija zadovoljava sve kriterijume, i znate šta: skoro da je upravu, skoro. Da, znam, skoro pa fanovski tekst, ne osuđujte me i ja imam svoje omiljene autore i heroje. Na kraju krajeva, možda vam lakne od saznanja da sam ipak samo čovek i da ne mogu sve hladno sa strane posmatrati, ali slabosti su tu da bi se ’lečile’, pa već sledeća epizoda može biti ta koja mi se neće svideti.

Batman (Suicide Squad): Assault on Arkham (2014)

„Batman: Assault on Arkham“ je animirani film o skupini supernegativaca koji je deo „DC Universe Animated Original“ filmova. Radnja je smeštena u univerzum-u „Batman: Arkham“ serijala video igara, i dešava se posle „Arkham Origins“, dok režiser Jay Oliva (zajedno sa Ethanom Spauldingom) tvrdi da se dešava dve godine pre „Arkham Asylum“. Fokus priče je pre svega na Suicide Squad, a Batman je ovde više prateći lik (iako se film primarno zove „Batman: Assault on Arkham“ (Betmen napad na Arkam)). Ovog puta Suicide Squad čine Batmanovi negativci, Deadshot i Harley Quinn, te Black Spider, Captain Boomerang, KGBeast, Killer Frost i King Shark, kojima „upravlja“ Amanda Waller.

Na početku filma Batman spašava Riddlera od Amande Waller, koja na njega šalje Black Ops ekipu, i vraća ga u Arkham ludnicu. Tada Waller „okuplja“ Suicide Squad, zadaje im misiju da se neprimećeno domognu ludnice i nađu Riddlerov štap, koji sadrži određenu tajnu. U vrat im stavlja eksplozivne naprave preko kojih planira da ih kontroliše. Suicide Squad je poslat u Gotham gde  odlaze kod Pingvina, koji im omogućava da uđu u ludnicu. Na putu do, i u toku večeri kod Pingvina dese se neke ljubavne i seksualne varnice između četiri člana odreda, koje zagolicaju maštu gledaoca. Takođe, Captain Boomerang ne prihvata vođstvo koje nameće Deadshot, te se kroz ceo film provlači taj sukob.

I dok se radnja vrti oko Suicide Squad, Batman traži „prljavu“ bombu koja ima snagu da raznese pola Gotama. Dok hvata negativce po gradu, Suicide Squad je već napravio haos u ludnici, i iako su prikrili svoje tragove, „najbolji detektiv“ ipak shvata da nešto nije kako treba u Arkhamu, te tamo i odlazi. Waller ima određene tajne, te nije sve zadužila istom misijom, dok svaki negativac gleda kako da ovo iskoristi najbolje moguće, čak i Joker, koji se nalazi u ćeliji koja je jako slična onoj u kojoj boravi Hannibal Lecter u filmu „The Silence of the Lambs“.

Da sumiramo, ovo je fin prikaz šta Suicide Squad može, a veoma dobro je poslužio i kao najava filma iz 2016. Poznavanje DC univerzuma je poželjno, ali ne i neophodno da biste u ovom filmu uživali i ispratili celu radnju.

Kralj Kul, tom 01 iliti Pre Konana, beše Kul Osvajač!

Svi znate za danas rasprostranjeni i popularni podžanr ’mača i magije’, ali da li znate ko je rodonačelnik i pokretač istog? Izvesni gospodin koji nije doživeo slavu, a svi smo mu zahvalni što je stvorio M&M, a bio je poznat pod imenom Robert E. Hauard. No on se nije zarobio ni medijom ni žanrom, naime bio je književnik koji se nije držao žanra i pisao je sve preko fantastike, alternativne istorije, horora, vesterna, trilera, pa do poezije. Kako to obično biva za života, koji je sam sebi oduzeo u tridesetoj godini, nije se okoristio od toga. A nama je u amanet ostavio preko trista priča i sedamsto pesama, kao i neke nam dobro znane likove danas, Konana Simerijanca, Solomona Kejna, Kralja Pikta, Kralja Kula i mnoge druge. Pored toga što su kasnije mnogi autori upotrebili podžanr koji je on izumeo, mnogi su postali njegovi posthumni saradnici u svetu stripa i zato mi danas imamo priliku da čitamo ovaj tom Kralja Kula. Pre no što počnemo, da napomenem tom je sastavljen od više priča o Kulu, pa ću pre svake predstaviti i autore iste.

Roj Tomas je jedan od prvih koji su adaptirali njegove priče u stripovski scenario. Veliki Marvelov scenarista zaslužan za neke epizode Osvetnika, Gvozdene Pesnice, Sablasnog Jahaća, Zaštitnika i mnogih drugih.

Berni Rajtson, crtač kog teško da ne  znate, njegovih ruku su dela kao što su Čudovište iz močvare, Frankeštajn, Kuća misterija, majstor je horor žanra u kom je dobio sve nagrade vredne spomena, kao najbitniju bih izdvojio Lavkraft nagradu.

Lobanja tišine! – Svi kraljevi su  pomalo nadobudni i hiroviti, pa ni Kul nije izuzetak, pa ćemo videti kako te dve osobine dovode do toga da se on i njegovi ljudi suoče sa grozomornom TIŠINOM!!!

Atlantiđanin u Akviloniji – Tekst Glena Lorda, literalnog agenta Hauardove zaostavštine. Jako interesantna priča zašto i kako se Kul i Konan preklapaju i zadiru jedan drugom u priče. Posebno zanimljiv članak za ljude koji pišu o stripu, moram reći da sam uživao u pojedinim saznanjima.

Stiv Inglhart, scenarista poznat po radu na Osvetnicima, Doktoru Strejndžu, Kapetanu Americi, Zelenom Fenjerašu.

Hauard Čejkin, je crtao i za DC i za Marvel, Betmena, Tarzana, Ženu Sokola, Betdevojku, Blejda, Osvetnike, Hulka, Čeličnog Čoveka, Kapetana Ameriku, Konana, Zvezdane Ratove i Mutante.

Krasti Bankers, crtač koji je radio na nekim od najvećih serijala, kao što su Doktor Strejndž, Čelični Čovek i Konan Varvarin.

Zver iz Ponora – Kul je u poseti jednom od svojih gradova i uživa u pogledu i običajima tog grada, te tako uljuljkan ne sluša svoj instinkt, da tu nešto nije kako bi trebalo da bude. No pošto uvidi stvari, Kul će se suočiti sa zveri, ali ni zveri nisu sve iste.

Prvi Varvarin –   Još jedan tekst za nas koji volimo mnoštvo činjenica i podataka. Ovog puta veliki Lin Karter pokušava da pretpostavi kako je Hauard došao na ideju o stvaranju novog žanra iliti Kralja Kula.

Beri Vindzor-Smit crtač kog su proslavili, Konan, Crvena Sonja, Čovek Mašina i Oružje X.

Kul od Atlantide – Ovo je samo odlomak nikad objavljene priče koju je Smit radio sa Tomasom, a koja bi govorila o… Vremenu dok Kul ne beše kralj, već običan varvarin, o milosti koju učinje i besu koji izazvaše.

Džon Severin je crtač kod nas manje poznat, ali koji se proslavio radeći na Prva linija fronta i Kid Dva pištolja.

Kralj dolazi jašući – U ovoj priči ćemo videti, kako Kul postaše kraljem Valuzije. Kroz oči sadašnjih i prošlih zavera i događaja koji ga dovedoše na tron. Interesantno je da je jedan od događaja i stvar prikazana u prethodnoj priči, ovaj put u nešto izmenjenoj verziji.

Mari Severin je autorka Doktora Strejndža i Hulka, kao i nekih heroja neznanih nama u Srbiji.

Kraljevstva senki – Jedna od najlegendarnijih priča o Kulu. U kojoj mu neprijatelj postaje jedini saveznik u borbi protiv opsene i demonske rase. Takođe, kroz celu priču se provlači odnos dvojice ratnika.

Kralj Kul – Kratki tekst Freda Blosera o svemu onom što već doznasmo na ovim stranicama, ali jako lepo napisan.

Zabranjena močvara – Ovde ćemo videti Kulov pohod i Kulovu osvetu. I konačni slom i uništenje demonskog kulta. Ipak, kralj se vraća kući sa gostom sumnjivih nakana.

Ples smrti Tulse Duma! – Nakon velikog trijumfa nad demonskim kultom, vreme slavlja je, ali Kul i Brul budno motre na sumnjivog gosta. Sumnja im ne beše isprazna, jer Tulsa Dum snovaše zaveru da se  domogne beskrajne moći zmijskog dragulja. Moći što na sreću sveta prevelika bi i za njega. A Kul je se odreće, tako da niko, nikada više ne bude u prilici domoći je se.

Džeri Konvej scenarista Egzekutora, Američke lige pravde, Spajdermena i Buktinje.

Džes Džodloman crtač koji je najviše provodio za tablama Konana, Vampirele, Jezovitih priča (Creepy), Kuće misterija, Tajne uklete kuće, Čudnih misterioznih pripovesti (Weird Mystery Tales) i Neočekivane. Dakle, jedna hororom obojena karijera.

Zubi zmaja  – Ova priča će vas svakako iznenaditi, jer počinje iz perspektive da se ono iz prethodne desilo na sasvim drugi način od onog nama znanog. Trojica od kojih zavisi carstvo, pokušavaju na sve načine da se domognu saveznika, uz put savlađujući brojne prepreke. Kada ni saveznici nisu što su bili, sledi još jedan obračun sa demonima. Rastanak prijatelja na kraju daje mogućnost autorima za dvostruku avanturu.

Volt Sajmonson crta tokom karijere Tora, Zvezdane ratove, Fantastičnu četvorku i mnogo drugih nama nepoznatih.

Hiborejsko doba – Adaptirani Hauardov esej o onom što beše nekih osam hiljada godina pre Konana, a to beše Kul. Delom istorijska, delom sklopljena od legendi, priča koja nam priča kako nestade Kulov svet i nastade Konanov.

Predskazanje u lobanji – Težak put domu iz kog izgnan beše za Kula kralja. Na putu će sresti i videti brojna čudesa i opasnosti. Veštica i magija Tulsa Duma su samo neke od njih.

Dag Manč scenarista Betmena kao i zaista mnogih drugih manje poznatih heroja.

Soni Trinidad crtač koji je iza sebe ostavio rad na Kuće misterija, Konana, Drakula živi, Planete majmuna i mnogo drugih.

Kada se tigar vrati na Atlantidu – Izgled Kolovog zavičaja se kud i kamo promenio, baš kao i prijatelji stari. No Kul dođe po vojsku, bez koje otići neće. Na putu mu stoje samo zmaj što oganj sipa i lepotica što k’o veštica se zvaše.

Rik Hoberg ilustrator je Zelene strele, Betmena, Zvezdanih ratova i mnogih drugih.

Bil Rej pretežno se bavi slikarstvom i animacijom, autor je hit crtanog filma Ren i Stimpi. No, kao i svaki umetnik, luta u potrazi za inspiracijom, tako je bio crtač Tarzana i Srećnog stripa.

Udar gonga – Smrt je relativna stvar, može se živeti i ne biti živ. Kul će to otkriti u ovoj priči, u kojoj odjek gonga traje i posle životnog ciklusa, čak i po povratku odzvanja.

Majk Plug crtač je Sablasnog jahaća i Frankeštanovog čudovišta.

Ogledala Tuzun Tuna –  Kulu mirovanje i doba mira ne prijaju, te postaje podložan raznim uticajima željnih vlasti. I da ne beše Brula kopljanika, nestade Kula kralja.

Priznajem, hvatam ovaj momentum kada izgleda da je strip opet jako popularan medij, a koristim ga da vam pokažem istoriju, jer istorija su koreni, a koreni su ono što ne smemo zaboraviti zarad bolje budućnosti. S obzirom na to da je Roj Tomas scenarista velikog dela priča u prvom tomu i da se neki od crtača, takođe, preklapaju nisam želeo da se ponavljatm, te stoga nisu autori iznad svake od priča. Jedna stvar bi vas mogla zbuniti, u sinopisu se pominju autori kojih nema u tomu, ali nije došlo do greške, stvar je u tome da su tomovi jedan i dva u Americi u stvari prva knjiga o Kulu i stoga zarad celine prevod sinopisa nije diran. Neku ozbiljnu ocenu crteža i scenarija mi je jako teško da dam, jer to su sve neki od najboljih u svom poslu ili čak neki od meni najdražih, kao Berni Rajtson, i u ovom slučaju se zaista sve svodi na stvar ukusa. U narednom tomu ćemo malo više pričati o Hauardovoj naučno fantastičnoj strani do tada uživajte u činjenici da držite komadić istorije ili ćete tek držati i u činjenici da ste bogatiji za saznanje ko je tvorac podžanra mača i magije, kao i u tome što saznaste da pre Konana, beše Kul Osvajač!

Biblioteka – Zoran Živković

„U mojoj glavi, raj i pakao izgledaju potpuno isto“, napisala sam nedavno, „kao nepregledna, savršeno organizovana biblioteka.“

Za nas, knjiške moljce, biblioteka predstavlja upravo to: večnu ambivalentnost. Klackalicu između savršenog izvora mira i sigurnosti, zadovoljstva i bekstva u sopstveni svet, i konstantnog izvora anksioznosti usled saznanja da tamo negde postoji još neki naslov koji prosto moramo da pročitamo, da posedujemo.

Svaka biblioteka je mozaik, i to ne samo mozaik sačinjen od knjiga, već i od priča o njoj samoj. Takav mozaik priča o biblioteci predstavlja i delo beogradskog profesora, književnog teoretičara, prevodioca i svetski priznatog autora fantastike, Zorana Živkovića, koje je zaslužilo a 2003.godine i osvojilo Svetsku nagradu za fantastiku (World Fantasy Award) u kategoriji novela.

„Biblioteka“ profesora Živkovića spada u jedno od najprevođenijih dela novije srpske proze. Sam autor može se, krajnje zasluženo, pohvaliti time da spada u najprevođenije srpske književnike. Od 1993. do početka 2016, napisao je 21 knjigu koja je objavljena u 81 stranom izdanju, na 20 jezika u čak 23 zemlje sveta. Njegova dela se izučavaju na severnoameričkim univerzitetima (u Torontu, Kanada i Bafalu, SAD) a knjige su mu višestruko nagrađivane i u zemlji i svetu. Ostvario je značajan uticaj  u različitim poljima: od nauke o književnosti, preko izdavaštva i prevodilaštva, posebno kroz svoj rad na projektima poput almanaha Andromeda, biblioteka „Kentaur“ i „Polaris“, kao i na Enciklopediji naučne fantastike (1990). Neke od njegovih priča su i ekranizovane, a na programu britanskog radija BBC, emitovane su dve: „Voz“ i „Budilnik na stočiću“.

Ipak, ne mogu da se otmem utisku da, uprkos brojnim nagradama (uključujući tu one za doprinos fantastici), i u ovom slučaju važi to da je jedan izuzetno kvalitetan autor ostao nedovoljno prepoznat od strane glavnih književnih tokova u Srbiji. Činjenica da je ugledni američki književni časopis Svetska književnost danas (World literature today) objavio 2011. temat o Živkovićevoj prozi, prošla je manje-više nezapaženo u našim književnim krugovima. Ostaje zapitanost koliko ćemo se još puta suočiti sa time i do kada će kvalitetni autori fantastike predstavljati ’strano telo’ u našem književnom univerzumu. Koliko puta ćemo se uveriti u istinitost reči poput onih kojima je u jednom od intervjua, sam autor objasnio ovu činjenicu: „Za domaći književni establišment ja ću zauvek ostati svojevrsno ‘strano telo’ s kojim ne znaju šta bi. Šta god da uradim, šta god da postignem, nikako se ne uklapam, ponajpre zato što ne pripadam nijednoj interesnoj grupi.“

A „Biblioteka“?

Biblioteka je ispripovedana iz prvog lica, smeštena (ili pre izmeštena) u bezvremeno okruženje, koje može biti i moj ili vaš grad, i moje i neko drugo vreme i samim tim je – univerzalna, stvarna i apsolutno uvlači čitaoca u svoj svet.

„Biblioteku“ zapravo čini sklop od 6 priča o bibliotekama  („Virtualna biblioteka“, „Kućna biblioteka“, „Noćna biblioteka“, „Paklena biblioteka“, „Najmanja biblioteka“ i „Otmena biblioteka“). Knjigu otvara „Virtuelna biblioteka“ sa zanimljivom, savremenom postavkom, a zaokružuje je priča „Otmena biblioteka“ čija me je interakcija stvarnosti i radnje pomalo podsetila na Živkovićevu „Poslednju knjigu“.

Autor nam ne postavlja nikakve nemoguće uslove niti nas tera da zamislimo nemoguće. Za čitaoca, postoji samo jedan preduslov: prihvatiti čudo na način na koji ga prihvataju njegovi junaci – racionalno, kao sasvim normalnu stvar.

Mi o samim likovima ne saznajemo mnogo, osim činjenice da se u njihovom životu dogodilo nešto neuobičajeno, čemu oni krajne racionalno pristupaju ili barem to pokušavaju. Oni mogu biti neko ili svako od nas. Ne saznajemo ništa, na primer, o autoru koji pronalazi svoja nenapisana dela u Virtuelnoj biblioteci, niti o piscu kojem pisanje ne ide, pa čak ni u kom to on žanru piše, tj. kakve to tačno knjige pokušava da napiše („Najmanja biblioteka“). Kroz nekoliko priča, namerno ili ne, provlače se opsesivno-kompulsivne radnje glavnog lika koje pomažu karakterizaciju, ali i daju uverljivost i autentičnost napisanom, kao što je slučaj sa junakom „Kućne biblioteke“ koji doslovno svoj život ispunjava knjigama. Ono šta Živković nudi jeste univerzalno, simbolično, pa tako pomenuti junak „Kućne biblioteke“ postaje simbol čoveka koji je do te mere opsednut time da knjigama (književnošću) ispuni svoj život, svoj svet, da nemilice istiskuje sve drugo iz njega. Ono šta pisac oseća prema stvaranju dela, prema književnosti, sopstvenoj ulozi u procesu, šta čitalac oseća i kako se odnosi prema književnosti, sve su to neke od univerzalnih postavki iz ovog dela. Autor razmatra (uz primetan ali nenametljiv metafizički pogled) ono sa čime se oseća siguran i povezan – svet knjige i književnosti.

Možda nekome ta univerzalnost, ta izmeštenost i nedovoljno zadiranje u činjenice o likovima zasmeta, ali meni je prosto pokrenula maštu. Živković se lako čita, jezik kojim piše je pitak i teče, opisi su autentični i verodostojni, ali bez patetike, a radnja bez osvrta na sveprisutne teme rata i beznađa je osvežavajuća i sada, 15 godina nakon što je Biblioteka objavljena.

Rasterećena viškova i nepotrebnog objašnjavanja, možda malo sporije dinamike, ali izvrsno napisana, „Biblioteka“ svakako drži pažnju i više nego zaslužuje svoje mesto u biblioteci svakog ozbiljnijeg ljubitelja fantastike.

Argus Books Online #17

Objavljen je novi broj Argus Books Online Magazina.  Broj 17 posvećen je pričama sa vašarsko-festivalsko-karnevalskom  tematikom. Kao i ranije, časopis se može pročitati ili preuzeti besplatno na stranici Argus Books. Ispod prenosimo Reč urednika novog izdanja. Uživajte u pričama, i u komentarima prenesite svoje mišljenje.

 

Poštovani čitaoci,

 

 

Pred Vama su odabrane i uređene fantastične priče sa konkursa posvećenog vašarima, festivalima i karnevalima.

 

Među njima se nalaze priče dobro poznatih pisaca sa ovih prostora – Stevana Šarčevića i Tihomira Jovanovića, kao i priče autora i autorki čije vreme tek dolazi – Edhema Tanovića, Alme Zornić, Tatjane Milivojčević, Milovana Lalovića i Tamare Babić.

 

Tu su i priče Snježane Prlić, Tamare Petrović i Tanje Gavrilović, kojima pojavljivanje u ovom broju Argus časopisa predstavlja fantastično vatreno krštenje.

 

Ono što izdvaja ovaj broj Argus časopisa je činjenica o njegovom pravom internacionalnom karakteru, i to zahvaljujući priči višestruko nagrađivanog američkog horor pisca mlađe generacije, koji radi pod pseudonimom M. Amanuensis Sharkchild, a kome je ovo prvo predstavljanje i objavljivanje van Amerike.

 

 

Reč-dve o samim pričama:

Ime majkino (Severnjak & Tyffany) je koautorska priča, i u njoj se mistika vojvođanskog vašara s kraja 19. veka prepliće sa stravom i mitološkim motivima.

 

 

Azrail (Edhem Tanović) je priča koja je ujedno i omaž Glišiću, a govori o starcu koji je jednom izmolio život, a drugi put pokušao da prevari Smrt.

 

 

Avetinja (Alma Zornić) je folklorno hororična priča o čoveku sa mučnom porodičnom tajnom, koji je krenuo na teferič.

 

 

Tu ni Bog ne pomaže (Snježana Prlić) je veoma mračna priča, koja nam, u ezoterijskom maniru madam Blavacke, na strašan način opisuje jezivu situaciju u kojoj ni Bog ne može spasiti onoga ko mu se svim bićem moli.

 

 

Ko ulazi neka ostavi nadu (Tatjana Milivojčević) je bredberijana u kojoj je prikazan doživljaj petorice dečaka u kući strave na seoskom vašaru.

 

 

Nebo puno svitaca (Tihomir Jovanović) je mistična priča, sa osvrtom na nikad razjašnjenu eksploziju koja se dogodila u smederevskoj tvrđavi 1941. godine.

 

 

Veština ptice (Tamara Petrović), još jedna bredberijana, ali sa mestom dešavanja na Exit festivalu, gde se u potrazi za odgovarajućom karmom našao stvor star milenijumima.

 

Sestra Mesečeva (Tanja Gavrilović) je kratka i apokaliptična priča, u kojoj autorka čitavu planetu upoređuje sa vašarom.

 

 

Rajska stanica (Milovan Lalović) predstavlja priču klasične strave, i odigrava se u davno napuštenoj ludnici, kraj koje prolazi karnevalska povorka.

 

 

Dubok je predubok tvoj san, al još dublja je java (Alma Zornić) je priča o inspektoru koji se na festivalu knjiga upleo u slučaj izvan svog poimanja, čime je dospeo u posed knjige u kojoj se kriju vrata mračnih svetova.

 

 

Obična lica (M. Amanuensis Sharkchild) nam govore o bratu i sestri koji su se obreli pod šatorom paralelnog sveta nakaza.

 

 

Ispod maske, sto đavola vire (Tamara Babić) je priča ispričana od strane inspektorke, koja po svaku cenu želi da razotkrije kakva se to jeziva tajna krije iza pojave klovnova koji napadaju ljude.

 

 

Neočekivana gozba (Stevan Šarčević) je priča izmešane mitologije i barkerovštine, prepuna eksplicitnih detalja, i predstavlja ispovest mladića koji žudi da se telesno spoji sa slovenskim bogom podzemlja.

 

 

Sjajne ilustracije za priče su radili:

 

Anđela Micić (Ime majkino, Tu ni Bog ne pomaže, Veština ptice, Rajska stanica, Dubok je predubok tvoj san, al još dublja je java,  Ispod maske, sto đavola vire)

 

Milivoj Kostić (Azrail, Nebo puno svitaca, Sestra Mesečeva)

 

Benita Molina Álvarez (Avetinja)

 

Tatjana Milivojčević (Ko ulazi neka ostavi nadu)

 

Amanuensis Sharkchild (Obična lica)

 

Stevan Šarčević, koji je uz ilustraciju za priču Neočekivana gozba uradio i naslovnicu časopisa.

 

Esej Privlači li nas nešto zlo?! je napisala Tamara Petrović.

 

Zahvaljujem se svim piscima i ilustratorima, a posebna zahvalnost ide Stevanu, Lazaru i mom beta čitaocu.

 

 

Do nekog narednog konkursa i novih priča, pozdravlja Vas vaš urednik

 

Aksentije T2 Novaković

 

Hladna ruka u mojoj – Robert Ejkman

U izdanju novosadske izdavačke kuće „Orfelin” stiže nam zbirka  priča engleskog pisca fantastike Roberta Ejkmana „Hladna ruka u mojoj”. Treba naglasiti da je Ejkman, kao i neki drugi autori iz edicije Orfelina posvećenoj hororu i mračnoj fantastici (poput Blekvuda) nikad do sad nije prevođen na srpski jezik. Njegov opus, iako značajan, nepoznat je našoj čitalačkoj publici tako da svih osam priča koje zbirka donosi imaju svoju premijeru na srpskom. Šta bi jedan čitalac koji nikad pre nije čuo za Ejkmana trebalo da očekuje kada otvori ovu knjigu? Pre svega – da ono što će ga sačekati između korica knjige nije ni nalik na bilo šta što je imao prilike da čita, barem ne u ovom žanru. Ejkman, iako se oslanja na bogatu tradiciju engleske priče o duhovima ipak pristupa žanru na specifičan način i pri tom piše na način koji je redak kod drugih pisaca fantastike i horora. Pre svega – on je majstor, gotovo mađioničar, suptilnog i to je nešto što će, nažalost, u prvi mah odbiti prosečnog čitaoca. Kod Ejkmana ne postoji razrađeni mitološki sistem kao kod Lavkrafta, on se ne služi šokom kao Klajv Barker i nije čitljiv kao Stiven King. On svoju poetiku gradi na poseban, njemu svojstven način. Kao što je malopre rečeno, Ejkman se oslanja na jednu vrstu fantastične priče koja je u Engleskoj imala dugu tradiciju, ali ipak, kod njega duhova maltene i nema. Natprirodno kod njega postoji, ali ono je nekad toliko suptilno da se čini da je nepostojeće. Pisac nam u toku pripovedanja daje sugestije da ono što se dešava glavnom junaku (često i pripovedaču) nije prirodno ali u većini pripovedaka natprirodno postoji tek kao mogućnost i pojedine priče možemo tumačiti i kao izvanredne primere psihološke priče. Međutim, na nekim drugim mestima je jasno da postoji upliv fantastičnog i da fantastično postoji uporedo sa onim što glavni junak smatra realnošću.

Natprirodno tako vreba u vašaru postavljenom u malom engleskom provincijskom gradiću („Mačevi”), zabačenom ostrvu („Pravi put ka crkvi”), ukletim vodama jezera na granici Nemačke i Švajcarske („Niemandswaser”), oronulim vilama u italijanskim gradovima 19-og veka („Stranice iz dnevnika jedne mlade devojke”), napuštenoj kući na selu („Isti taj pas”), čudnom drumskom konačištu („Konačište”), zgradi u predgrađu („Upoznati gospodina Milara”), pa čak i u okvirima jedne porodične kuće („Čuvar časovnika”). Ejkmanova pripovedačka veština leži u tome što uspeva da nas ubedi u istinitost onoga što pripoveda iako se često radi o krajnje apsurdnim događajima i ličnostima. Po tome je sličan Francu Kafki – mi prihvatamo da se Gregor Samsa pretvorio u bubu jednako lako kao što prihvatamo da u nemačkom jezeru stanuje nepoznati užas ili da pripovedač iz „Mačeva” provodi noć sa čudnom devojkom koja zarađuje za život tako što je u toku bizarne predstave  svaki dan probadaju mačevima.

Osobenost njegovog stila je i kamernost pripovedaka  – najčeće imamo osim pripovedača, i nekoliko drugih likova – i to je sve. Slično kao i kod Kafke ili Lavkrafta, težište je na sukobu pojedinca sa čudnim i natprirodnim, a nepoznati entiteti (ako uopšte postoje) mogu se razumeti i kao manifestacije onoga što muči glavnog junaka –  strah, usamljenost, osećaj krivice i gubitka.

Vremenski, priče obuhvataju razne istorijske epohe – za razliku od pisaca koji inspiraciju crpu ili iz daleke prošlosti ili sadašnjosti, Ejkman se odlično snalazi u raznim vremenskim epohama. U „Stranicama iz dnevnika jedne mlade devojke” on se bavi vremenom u kojem je živeo lord Bajron, u „Upoznati gospodina Milara” periodom neposredno posle Prvog svetskog rata, dok u „Konačištu” i „Pravom putu ka crkvi” pripoveda o svom vremenu, što doprinosi raznolikosti pripovetki.

Ako se potrudite i pročitate pažljivo svih osam pripovedaka, zasigurno ćete želeti da im se vratite još neki put i još malo odgonetnete pravila čudnog sveta u kojem obitavaju Ejkmanovi junaci i junakinje – sveta čudnog, ali sveta koji se nalazi tu, na korak od nas.

Divno nebesko telo – Šinići Hoši

Kad pomislimo na Japan uglavnom su to misli poput: suši, sake, gejše, samuraji, nindže, atomska bomba, mange i tehnologija, malo ko pomisli naučna fantastika. Za tako loš stav prema fantastici iz tog dela sveta uopšte nije zaslužan kvalitet iste, već njena nezastupljenost kod nas. Naime, tek za nekolicinu mogu tvrditi da ste morali čuti. Haruki Murakami je jedan od najpoznatijih svetskih pisaca i neko za koga svi znate, tvorac remek dela fantastike Okorela zemlja čuda i kraj sveta, Riju Murakami je neko za koga znaju samo ljubitelji horora, jer je autor legendarnog horor romana Audicija i, naravno, Kobo Abe za koga svi znamo zbog njegovog romana u Polarisovoj ediciji, Četvrto međuledeno doba, kao i zbog njegovog životnog dela izdatog kasnije u izdanju Tanesi izdavaštva, Žena u pesku i to bi bili oni za koje smatram da ih sigurno znate, pošto ste ovde i ovo čitate. A ja ću vas sada upoznati sa još jednim…

Šinići Hoši, čijih se priča sećaju stariji čitaoci iz Politikinog zabavnika, Siriusa, Galaksije i Andromede, autor je čak 1001 kratke priče za života u kom je želeo da iza sebe ostavi baš taj broj priča. Sasvim slučajno su iz žanra naučne fantastike u kojoj je autor bio jedan od pionira u svojoj zemlji, te su sasvim u duhu našeg mesta. A sa obzirom na opus, te nesvakidašnje ogroman broj priča koje je napisao, naš izdavač, Besna kobila, je odlučio da nam napravi izbor od trideset najboljih u zbirci Divno nebesko telo, kako se zove i prva priča u knjizi.

Divno nebesko telo – Svemirska priča čije prve dve, tri stranice deluju kao mnoge pripovesti do sad, ali onda se stvari drastično menjaju,  pa ovo postaje pomalo filozofska priča o tome ljudi za druge ljude misle da su uništitelji, a možda se  samo radi o tome da su upravo kao i oni od kojih štite to divno mesto. Tu je i zanimljiva dilema, zanimljiva sa aspekta toga odakle je autor, da li izvršiti dužnost ili ne. Sam kraj priče nam možda pokazuje gde je Stiven King našao inspiraciju za svoj roman Pod kupolom.

Bokica – Govori o ljudskoj požudi i pohlepi i o tome šta bismo sve uradili kad nam se želje ne ostvare ili šta sve radimo za novac. Ah, da, radi se i o prelepoj robotici bez neke enormne količine mozga, ali sasvim dovoljne da izazove horor.

Era novca – Jedan običan dan, jedne obične devojčice. Naravno, to zvuči tako neinteresantno i tako bi i bilo, da nije male sitnice koja sve menja. Naime, u svetu naše devojčice izreka „vreme je novac“ evoluirala je u „sve je novac“.

Na maglovitoj planeti – Egzistencijalna drama sa primesom romanse. Gde nesreća spaja dvoje ljudi nespojivih u običnoj situaciji. Barem za jedno od njih je to sreća kojoj se nije nadao i taj slučaj valja pomoći, jer ko sebi ne pomogne ni sreća mu ne znači mnogo.

O anđelima – Kazuje o tome kakvu reorganizaciju može doneti božiji gnev i kakvo rivalstvo među anđelima stvoriti. Na kraju krajeva, sa svakom dušom, jedan tim je bliži cilju. Još kad bi i Bog tako mislio…

Ljubav prema ljudskom rodu – Pripovest je o čoveku, spasiocu koji se uzdigao iznad običnog i svoj posao radi iz ljubavi prema vrsti. No, u iznenađujućem kraju, ipak svi ideali padaju u vodu zarad jednog tako ljudskog osećanja.

Nov aparat – Priča je o uređaju koji svakodnevno koristimo, ali još uvek nismo izumeli toliko napredan da bi nam mogao zameniti lični kontakt. Toliko napredan, da je sasvim u stanju da se sam pobrine za svoj dug.

Bogovi i njihovi običaji – Iz ove priče ćemo saznati da vladar sebi ne može dopustiti ni zrnce sumnje da nešto zapravo ne zna. Kao i to kako i sa kojim ritualima i dobrodošlicom se ukazuje čast bogovima.

Doba dugog putovanja na posao – O jednom putovanju na posao i povratku kući. Kao i o svemu onome što može da te zabavi u vozu, da ti dan ne bude monoton i nalik na prethodni.

Ruine – Izlet na mesto davno zaboravljenog i srušenog grada. Filozofiranje jednog starca o hrabrosti predaka. Kao i to kako su njihovi postupci uticali na to da junaci ili bolje rečeno prolaznici ove priče izgledaju danas.

Ministarstvo održavanja životnih uslova – Pokazuje svet u savršenom novom  ustrojstvu, bez ratova i svih onih zala što tako opterećuju ljude. A da bi sve bilo tako k’o u bajci, postoje žrtve. Neke prilično nevoljne, neke ipak sa zahvalnošću zbog dobijenog.

Rajski vrtovi – Donosi velika očekivanja od jednog sasvim novog sveta, tačnije san o novom raju i tragičnu propast istog. Doduše ništa se ne dešava slučajno i dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.

Osveta – Ugnjetavanje i nasilje uglavnom rađa želju da se tom nekom ko ti čini nažao krvi napiješ. Pa tako i u ovoj priči, ali baš kao što pobeda može biti Pirova, tako i osveta može postati Pirova.

Eeej, izađi! – O jednoj rupi, njenoj neshvatljivosti, ljudima koji su skloni da se reše greha. Kao i o činjenici da su stvari veoma sklone da ti se vrate, poput bumeranga, kada ih najmanje očekuješ.

Sekretari na ramenu – Sasvim običan dan u životu jednog trgovačkog putnika, kome i ne ide baš najbolje u karijeri. Zvuči tako obično i odista bilo bi upravo tako da tu nisu razgovorljivi papagaji.

Stvar mere – Špijunska je muka pregolema, kome i kako verovati. O, divna paranojo, dobro mi došla, duže ću bivstvovati na ovoj našoj zemlji – reči su koje ukratko mogu opisati ovu špijun priču.

Pacijent – Govori više o doktoru nego o pacijentu. Doktoru kojeg je bilo strah da izleči bolesnog. Strah od jedne mogućnosti u jednoj od hiljade mogućih budućnosti, koje se ostvaruju našim činjenjem ili nečinjenjem.

TV šou – Zamislite svet u kom potpuno nestaje jedna od najvećih potreba mladih. I u takvoj jednoj situaciji vlada čini sve što je u njenoj moći da povrati nagon vredan opstanka ljudske rase.

Gost iz svemira – Naslov priče sve govori. A ipak treba da pročitate kako je to gost ugošćen i zašto je došao na ovu našu, primitivnu planetu. Kao i da li je baš istina to što prezentuje zemljanima.

Savršeno organizovan život – Videćemo šta sve ume i može jedan pametan, pametan stan. No, upoznaćemo i sva ograničenja napredne tehnologije u odnosu na čoveka i zašto ga nikad neće uspeti da zameni.

Emisari prijateljstva – I opet, poseta vanzemaljaca, ovaj put sasvim prijateljska i druželjubiva. Samo što nisu baš svi u stanju da razumeju ljudsku psihu i potrebu da se bude dvoličan.

Žaljenja vredne stvari – Svi znate ko nam donosi poklone za Božić, jer svi smo mi deca i još verujemo u njega. Ovo je priča o tome šta se dešava kada mu nestanu sredstva za dužnost koju obavlja.

Pogubljenje – Pokazuje nam budućnost kazni za najteže zločine i tera nas na saosećanje sa ubicom.  Dubina i filozofija pitanja koje postavlja ova pripovest nateraće vas na isto tako duboke misli.

Proklinjimo zlo – Priča o lopovu, tašni, gomili besposličara, policajcu, vudu vraču i ženskoj okrutnosti. A i o sindromu gomile, kako je samo lako i jednostavno naterati ljude da žele zlo nekome koga ni ne znaju.

Pogrešna adresa – Šta sve može da promeni jedna pogrešna dostava u pravo vreme ili mnoge u pogrešno. Omnibus priča u jednoj pripovesti i pokazatelj koliko različitih karaktera može da se smesti u jednu kratku priču.

Projekat remodelizacije raja – Šta god da ste mislili da znate o raju, silno ste pogrešili i ova priča će biti pravo otkrovenje za vas. No daću vam naznake, dosada i nekultura, a moglo bi se reći i u paklu je zabava.

Posetilac – Ljudska gostoljubivost i načini na koji razmišljamo. Iliti posetilac, pretnja ili prijateljstvo, kako dokučiti. Zar ne bi bilo urnebesno komično da je sve to samo jedan galaktički rijaliti šou?

Kataloška prodaja – Avanture galaktičkog trgovca i put njegovog bogaćenja, te kako je upoznao multikulturalizam vasione. Trgujući svim mogućim stvarima koje vam mogu pasti na um upoznaje njihove alternativne namene.

Vrhunska taktika – Strašni zavojevači i uništitelji svetova postaju plen lukavštine branioca koji kao sužnji vladaju situacijom. Na kraju krajeva, ko je još izišao kao pobednik iz sukoba sa ženama.

Eh, domovino… – Najduža priča u zbirci i verovatno najkompleksnija za razumeti, ne suštinski već kulturološki, i sam taj osećaj nacija koje su izgubile rat te dugo bile pod nečijim patronatom. Naime, imaginarna zemlja u Africi objavljuje rat Japanu (slatko se nasmejah, setio sam se stogodišnjeg rata između Crne Gore i Japana koji su prvi objavili potonjim). A onda uslede diplomatske, ratne, huškačke i medijske aktivnosti koje ovaj rat čine urnebesnim za nekog ko nije Japanac.

Prva Hošijeva zbirka na našem govornom području, pa je red da kažemo još jednu stvar o autoru. Naime, on je pisac samo kratkih, kratkih priča ili šoto (priče od dve do deset strana na japanskom) i ta forma pisanja zaista odmah treba da vas asocira upravo na njega, iako i mi imamo predstavnike takve forme kao što su Radmilo Anđelković i Ivan Nešić. Objavljuje svoju prvu priču van Japana, 1963. godine, „Bokicu“ u „Fantasy & Science Fiction“ gde je jedan od urednika bio i Isak Asimov.

Sam utisak o zbirci bi bio, inteligentno, duhovito, kritično i prava naučna fantastika. Autor vrlo često provejava kroz priče nuklearno naoružanje i posledice upotrebe istog, tako i da ne znate odakle je mogli biste da pretpostavite. Osim toga, priče odlikuje odsustvo otvorenog nasilja i polnih odnosa, tu su, ali ako ne obratite pažnju promaći će vam. No, ima jednu ne mogu je nazvati ni manom, više je to očekivana neočekivanost. Naime, pažljivom čitaocu neće promaći autorova težnja ka neočekivanim krajevima i kao ishod toga nakon desetak priča neke krajeve možete da pogodite. Ipak ovo je jako bitno izdanje za nas jer nam otkriva sasvim nov svet i treba ga podržati i čitati. A ja vas sad pozdravljam pošto sam dočekao jutro sa „Divnim nebeskim telom“ u rukama.

,,Mač i magija” 2017.

Eventovanje u ,,Domu omladine”

Došao nam je maj a sa njim i lepo vreme, pa je građanima u prestonici Srbije (Srbi stariji od ameba lololo Deretić) postalo, makar za trunčicu, lakše da ignorišu egzistencijalne brige i traume iz detinjstva (poljubac za Frojda xD). Minimalna vlažnost vazduha i Sunce na nebu (Senpai noticed us!) je isterala beograđane na ulice, ali su se određeni, sviknuti na mrak i večnu tamu, sklonili u Dom omladine. Ko zna, možda su osetili neku vrstu zova jer se upravo održavao još jedan godišnji Festival fantastike, kodnejm ,,Mač i magija”, u organizaciji Marka Despota Miranovića. AVKF je, kao i svaki put, uzjahao svoje zmajeve (Pern je u koaliciji s Beogradom, samo neće da priznaju) pa je doleteo na lice mesta.

Nakon što smo parkirali, vezali i pomazili zmajeve po glavi (dodali i lizalicu kao dodatan mito xD), prošli smo check-in i spustili se niz stepenice. Ni ove godine nismo bili razočarani jer je bilo po nešto za svakoga – prodaja kartičnih i tabličnih igara (“Katan”, “Magic The Gathering”, “Dungeons And Dragons” itd), sudelovanje u igranju istih (pozdrav za Klubove Conlux i C22), prodajna izložba nakita (,,Kabinet čudesa” ,,Sakura shop” ,,ROD” ,,REX”), igračaka, dodataka (privesci u obliku Zmajevih kugli, Gandalfova lula, metalni vojnici). Ko je želeo da sebe sačuva od kajanja zbog premalog ili nepostojećeg budžeta za trošenje na drangulije, mogao je da učestvuje na tribinama u bioskopskoj sali vezanim za Warcraft (14h, “Horda vs. Alijansa”, vodio je Vladimir Stanković), “Igru Prestola” (16h, “Zavere i spletke pred sezonu 7”, vodili je Marko Miranović i Miloš Đurović), Dž.R.R. Tolkina (17h, “Biografija”, vodili je Marko Miranović i Miloš Đurović), “Silmarilion” (18:30h, tribina o najvećim epskim bitkama, vodič je Marko Vasić) i piscima fantastike u Srbiji (20:30h, posvećena domaćim piscima fantastike, gosti su bili vitezovi Ivan Branković, Dimitrije Stevanović, Nebojša Petković, Zoran Petrović, Mladen Đorđević i gospa Milena Stojanović).

Naravno, ceo događaj ne bi bio ono što jeste da nije bilo i malo kospleja. Da bi lakše stekli utisak, svoje zavidne, grandiozne moći – Saruman (Milan Borivoje Kostić) iz trilogije ,,Gospodar Prstenova” (2001-2003) i ,,Hobit” (2012-2014), Link (Stefan Mitov Radojičić) iz video – igre, “Legend Of Zelda” (1986 – 2017), vojnici iz “Vešca” (2007-2016), čarobnica Lulu (Marija Viola Lolin) iz video-igre “League Of Legends” (2009-) , kraljica vila (samostalan kosplej, Nela Inoue ) i žena u ženskom obliku (samostalan kosplej, Olga Gligorić). Nakon što je stručni žiri doneo proglas, prva tri učesnika su dobila lepe nagrade od od sponzora.

Suma sumarrun, proveli smo se kao bogovi (što i jesmo, bonus za visoko samopoštovanje) – šetali smo se, obilazili tezge i obećali sebi da ćemo nešto sigurno kupiti sledeće godine, naučili nove činjenice koje su nam (opet) otkrili već poznate svetove, pozirali i fotografisali se Lazar Ajdačić. Zapravo, možda smo se čak i predugo zadržali, jer su zmajevi AVKF-a počeli da gledaju prolaznike i razmatraju kakvog bi ukusa bili određeni pojedinci proprženi na tihoj vatri. Sa kečapom, naravno (njam xD).

Atharon fantastični svet knjige i igre

           

            Atharon – fantastični svet Nikole Kojića, koji objavljuje pod pseudonimom Argent Helion. Knjiga je objavljena krajem prošle godine, i sve više ljudi se interesuje za nju. Nikola je radio punih 10 godina na stvaranju sveta, ali ono što je interesantno je da knjiga pored domaćeg izdanja za Kreativnu radionicu Balkan, ima svoju verziju i na engleskom jeziku. Nikola je ljubitelj igara, pa knjigu Atharon  prati i igrica. Pisac je time obuhvatio interesovanja što čitalaca što ljubitelja video igara, ali nije zaokružio priču, pa ljubitelji ovog žanra, nakon čitanja ove knjige mogu očekivati i nastavke.

            Nikola je počeo da piše još dok je studirao u Novom Sadu, najpre zapisivajući svoje misli, ne planirajući da stvori interesantan svet fantastike, već je pisanjem želeo da se rastereti, sve dok se to nije pretvorilo u ljubav prema pisanoj reči. U prvoj knjizi Atharon – Početak, Nikola nas uvodi u zanimljiv svet, ispunjen kvalitetnim likovima, situacijama, kao i prepoznatljivim elementima iz popularnih video igara.  Knjigu je ilustrovao strip-crtač Boro Maljenović.

            Autor planira promocije u Srbiji, ali i prezentovanje igre na raznim festivalima. Uskoro ćete imati priliku da upoznate autora ove knjige i da saznate nešto više o samoj knjizi, kroz intervju, koji će uskoro biti objavljen na našem sajtu.

U vremenu kada se generacije već vekovima rađaju i umiru u prividnom miru i blagostanju, niz neobjašnjenih događaja ozbiljno preti da naruši krhku ravnotežu. Zaboravljena neprijateljstva polako se rasplamsavaju i davno uspavana ratišta ponovo se bude. Svet Atharona polako se sprema za još jedan krvavi period svoga postojanja, potpuno nesvestan opasnosti koja vreba iz dubina davno zaboravljenog haosa. Na početku kraja ljudskog postojanja pravi heroji potrebniji su nego ikada, mnogi će se odazvati ali će samo oni pravi istrajati. …

 

            Igra je bazirana na oktogonskoj tabli, nalik japanskom šahu, a Nikola će svoju igru predstavljati na sledećim događajima:

          19.5.2017. Novi Sad

Veče Conquest-a od 19h

Gilda igrača,

           20.5. 2017. Beograd

Festival epske fantastike, Dom omladine

Izlaganje na štandu kluba C-22

           21.5. 2017. Novi Sad,ntazije

Izlaganje na štandu Gilde igrača,

Promocija na tribini od 14h.

Naučno-fantastična erotika

Već je poznato da fikcija/fantastika ima bezbroj podžanrova, ali se erotska fantazija ne ubraja među njih. Razlog tome je što erotska fantastika/seksualna fantastika i dalje predstavlja tabu temu, koja nije opšte prihvaćena u svetu. Ipak, i pored averzija prema takvoj vrsti stvaralaštva, postoji određeni broj pisaca koji se isključivo bave pisanjem seksualne fantastike, iako ih je malo i iako su slabo zastupljeni na književnom tržištu. Naravno, postoje izuzeci čije se knjige redovno čitaju i čija se dela smatraju kvalitetnim štivom, koje ne bi trebalo da se zaobiđe. U te izuzetke ubrajamo autore: Džoanu Rus, Tomasa M. Diša, Džona Varlija, Džejmsa Triptija Mlađeg i Semjula R. Dilejnija.

Pošto naučna fantastika ima za cilj da šokira korisnika, tako se i seksualna fantastika bavi istim. Evolucija erotske fantastike u ono što je danas, počela je tokom ranog dvadesetog veka – početkom dvadesetih godina, da bi u istom veku kulminirala pedesetih godina obradom poznatih dela za decu, čime su stvorene alternativne verzije: Pepeljuge, Crvenkape, Snežane i sedam patuljaka, Alise u Zemlji čuda i Čarobnjaka iz Oza. U ovim „prljavim“ delima se jasno videla mutacija, što je izazvalo burne reakcija i podeljena mišljenja u vezi sa novostečenom „ne tako nevinom“ reputacijom dečjih heroina. Period kada su ova dela nastala, označava prvi talas erotske fantastike i „zlatno doba“, da bi se početkom sedamdesetih pojavio drugi talas koji je doneo značajnu promenu u stilu i slobodi stvaranja/izražavanja. Najuočljivija razlika između ta dva talasa se ogleda baš u toj slobodi kojom su pisci počeli da barataju i uvode nasilje u seksualne činove, čineći svoja dela daleko perverznijim i ekstremnijim, nego što su to radili njihovi prethodnici. Najzastupljeniji seksualni činovi u pisanim delima su: silovanje, hentai (kojtus brojnih pipaka sa ljudskim otvorima), heteroseksualni činovi, homoseksualni činovi, orgije, animalije (odnos sa životinjama), pedofilija, groteskna erotika (odnosi sa čudovištima i nakazama (često uz naglašene polne regije: penis, grudi ili telo)) i transvrsni snošaji (odnos između vanzemaljskog organizma i ljudskog).

Erotska fantastika se od svih vidova stvaralaštva najviše zadržala na animaciji i mangi, dok je u filmskoj industriji ostala u „B kategoriji“ niskobudžetnih filmova. Vrlo je važno da se erotska fantastika ograniči od teške pornografije i tematski inspirisanih porno filmova. Glavna razlika između ova dva pravca se ogleda time što porno industrija koristi elemente iz poznatih Sci-Fi filmova i umetnosti kospleja, dok seksualna fantastika to radi obratno, koristeći elemente erotike iz umetničkih razloga. Erotsku fantastiku možemo lako prepoznati po obrascu gde se i kada pojavljuju erotične scene, kao i po količini takvih scena kojih obično ima između 3 i 10. Što se tiče filmova u kojima je stupljena erotska fantastika izdvajaju se animirana dela: Hevi Metal (1981), Karika koja nedostaje iliti B. C. Rock (1980), Snežana: Nastavak (2007), Zli Crtaći (1992).

Od igranih filmova možemo izdvojiti razne evropske, američke i japanske filmove: Zver (1975), Spermula (1976), Orgija mrtvih (1965), Orgazmo (1997), Trans (1998), Anđeoske kurve (2000), Droid-spremačica (2008), Pepeljuga (1977), Sajborg 2 iliti Staklena senka (1993), Heil Mari (1985), Zmijski Bog (1970) itd.

Filmovi tvrde fantastike sa elementima erotičnog su dobro zapaženi, jer se u njima postavljaju interesantna pitanja. Dobar primer je film Heil Meri (1985) u kom se obrađuje tema religijskog bezgrešnog začeća, ili Droid-spremačica (2008) u kom se postavlja pitanje: Da li je moguća funkcionalna veza sa robotom? Pored tabu tema, direktnog sukoba sa religijskim normama, preispitivanju moralnog i izazivanju principijelnih stavova, mnogi filmovi predstavljaju umetnička dela, nagrađivana na evropskim i svetskim festivalima.

Uticaj ovog (ne)popularnog žanra se ogleda u tome što, po mišljenjima kritičara, pospešuje ljubavne veze, jača libido i uvodi egzotiku u seksualni život potrošača. Sekundarna svrha erotske fantastike je da pruži raznovrsne scenarije i njima uzburka svakodnevnu monotoniju, razgali, jednoličan način življenja i prodrma temelje seksualnosti, omogućavajući joj da evoluira kroz maštu. Kada smo se već dotakli mašte, želim da napomenem njen pokretački pogon u naučno-fantastičnim delima, jer se zahvaljujući njoj razvija sposobnost potrošača da sam mašta o emotivnoj vezi sa junakinjama/junacima. Ohrabruje se i njihovo upuštanje u scenarije gde on/ona učestvuju u strastvenoj vezi sa fiktivnim likovima. Pisci/režiseri računaju na tu iskrivljeno seksualno fantaziranje, kako bi potrošača uveli dublje u priču, razvili saosećanje ka glavnom liku i zainteresovali ih za još takvih proizvoda.

U filmovima i romanima se erotski akcenat često stavlja na ženske likove koji svojom ženstvenošću, senzualnošću i mistikom golicaju maštu, mada nije strano da se takav lik obično upari sa jednako erotičnim muškim partnerom, obično vodećim likom ili negativcem. Neki od kultnih ženskih filmskih karaktera su: Ksena (Ksena – Ratnička Princeza (1995)), Barbarela (Barbarela (1968)), Maks Gevera (Crni Anđeo (2000)), Bafi (Bafi: Ubica vampira (1997)), Kira (Beovulf (1999)), Lilu (Peti Element (1997)) i Princeza Leja (Zvezdani ratovi: Povratak Džedaja (1983)).

Od novijih likova izdvajamo: Major (Duh u čauri (2017)), Dr. Menhetn (Posmatrači: 2009), Selena (Podzemlje (2003 – 2016)), Mistik i Vulverin (Iks-men: Prva klasa (2011)), Edvard (Sumrak saga (2008 – 2012)), celokupna postava u Igri Prestola (2011 – 2017), deo ženske postave u Salemu (2014 – 2017), glavni muški likovi u Natprirodno (2005 – 2017), deo ženske postave u Vampirskim dnevnicima (2009) i celokupna postava u Spartakusu (2010 – 2013).

Erotične scene se mogu naći i u prevodima na našem tržištu kao što su: „Hronike Ambera“ Rodžera Zeleznija, „Elrik od Melnibona“ Majkla Murkoka, „Kušijelova Strela“ Žakline Keri, dok se domaći autori retko upuštaju u pisanje sličnih dela, iako ih ima. Od naših autora se ističe Biljana Škorić iliti Drina Štajnberg sa svojom trilogijom „Purpur Arkone“ 2014 – 2016, koja je spojila erotiku i svet slovenske mitologije. Purpur Devan, junakinja u trilogiji, kreće se kroz misteriozno okruženje emotivno nesređena i neodlučna u odnosu sa Alekom Lirajem koji predstavlja slovenskog boga Jarila rata i ćerke Bejle. Spisateljica se služila erotikom kako bi nam realizovala Purpur kao ljudsko biće, pokazala nam njene mane i osećanja. Teško je klasifikovati trilogiju po žanru, jer su podjednako zastupljeni drama, romantika, misterija i triler, uz elemente erotičnog, tako da je najbolje da prosudite sami nakon čitanja.

Moram da pohvalim i Društvo ljubitelja naučne fantastike „Lazar Komarčić“ na izdavanju zbirke kratkih erotskih priča, „Ugriz strasti“ 2007, koja je osvežila domaću scenu. Zbirka je dobila dosta pažnje i pozitivnih kritika, što ukazuje na kvalitet priča. Ugriz strasti, pored toga što predstavlja erotsku fantastiku čitaocima, takođe i demonstrira sposobnost naših autora da se uspešno uhvate u koštac sa (ne)popularnim podžanrom. Sadržaj zbirke su popunile „peškirdžije“: Goran Skrobonja, Petar Petrović, Ivan Zorić, Dragan R. Filipović, Aleksandar Marković, Darko Tuševljaković, Oto Oltvanji, Milorad Pavić, Jasmina Mihajlović, Vladimir Lazović, Ivan Nešić, Ilija Bakić, Dejan Stojiljković, Lidija Beatović, Ratko R. Radulović, Zoran Stefanović i Miodrag Milovanović.

Umetnost ili ne, erotska fantastika zaslužuje da se pojavljuje u delima raznih formata (knjige, stripovi, filmovi i serije) i traži dodatnu pažnju. Ona je tu da nas zabavi i zavede, nagoni nas na razmišljanje i natera nas da volimo ili mrzimo glavne likove. Ukoliko se tek sada upuštate u ovaj podžanr, preporučujem da ponesete peškir, trebaće vam.