Blog

Zašto si to uradio? – Nenad Nikolić

U poslednje vreme Lajla bi ga često pitala, „Zašto si to uradio?“. Znao je da će mu i večeras postaviti isto pitanje, ali je predosećao da će ovo biti njegovo veče. Ako večeras pobedi, mogu se skloniti iz Neapolisa i početi život iznova.

Želim da odemo odavde“, odgovorio je kratko. Želeo je da izbegne ponovna objašnjenja svojih postupaka.

Da li si razmislio o drugim načinima?“, bila je uporna.

Ona me zaista voli, pomislio je. Ili se previše plaši njenog boga sa istoka? „Osećam da će večeras karte biti na mojoj strani. Terano mi je javio da su se prijavili loši igrači.“

A šta ako te je slagao?“

Zašto bi to uradio?“

Zato što ste lopovi, Arino.“

Ta tvrdnja je bila istinita. Bili su lopovi, morao je da prizna, ali ne bilo kakvi, uveravao je sebe. Bili su majstori svog zanata. A i odrasli su zajedno na ulici. Kada su mu sestru odveli Škorpioni, jer nije bila pažljiva, Terano mu je bio jedini na koga je mogao da se osloni. „Ja nisam kao moja sestra“, ponavljao je često.

Pogled mu je odlutao ka Gornjem gradu. Velika citadela u kojoj je odsedao arhont, dominirala je na vrhu brda. Jedna pored druge, nizale su se vile trgovaca i aristokratskih porodica, koji su želeli da budu što bliže arhontu. Njihova žudnja za bogatstvom i moći, privlačila je Arina kao magnet, mameći ga poput insekta svetlost.

Zašto moraš uvek da reskiraš?“

Zato što rizik donosi uzbuđenje. Bez toga, život bi bio dosadan“, odgovorio je sa sigurnošću.

Uzdahnula je, znajući da njene reči ništa neće promeniti. Ipak, nije mogla da odustane od pokušaja da ga razuveri.

Zar ne misliš da bi bilo bolje da se posvetiš nečem od značaja, nečem što ima dublji smisao?“, pitala je, dok su se penjali uz strme ulicu ka vrhu grada.

Nasmešio se, podigavši obrvu. „A šta bi to trebalo da bude? Molitva? Ja verujem samo u sebe.“

Zastala je i spustila novčić jednom prosjaku u drvenu posudu. „Da bi imao, potrebno je i dati“, tiho je rekla.

Na se to nasmejao. Naučio je kako da se izvuče sa dna. Borio se na svoj način. Nikog nije žalio i smatrao je da svako zaslužuje da pripada tu gde i jeste.

Prosjak je podigao preplanulu glavu bez kose na njegov podrugljiv osmeh. Oštro ga je pogledao zelenim prodornim očima. „Možda bi trebao da poslušaš svoju prijateljicu mladiću.“

Bilo mu je nelagodno dok je prosjak upirao pogled u njega, kao da mu je prozreo svaku misao. Međutim, brzo je potisnuo neprijatnost, fokusirajući se na Lajlu koja ga je vukla dalje niz ulicu. Zastali su kod jedne fontane koja je lagano šumela. Misli su mu odletele u prošlost, u dane kada su se kao deca igrali ispred ove fontane, ne mareći za posledice ili budućnost.

Povetarac je donosio miris morske soli. Pogledom je pratio brodove koji su mirno isplovljavali iz okruglog pristaništa. Pitao se kuda bi mogli da idu. Trevira, Lagrija, Zapadna kraljevstva? Uskoro ćemo se naći na jednom od njih.

Dokle ćemo ovako šetati? Nisam došao ovde da posmatram tvoje molitve“, pitao je, prevrćući očima, pošto je Lajla ponovo zastala ispred jednog od malih oltara postavljenih na ulicama. Zapalila je sveću i izgovorila tihu molitvu na svom jeziku.

Molitva je put ka miru i razumevanju. Možda bi trebao da pokušaš. Zar ne osećaš prisustvo Gospodara mudrosti?“, upitala je, dok su joj tamne oči blistale od vere.

Osmehom je odmahnuo glavom, ne mareći previše za izgovoreno. „Moja vera je u zlatu i srebru, draga Lajla. Bogovi koje služim su bogovi bogatstva i moći.“

Tuga joj je preplavila srce, ali je znala da to dolazi iz dubine njegove duše. Ipak, nije odustajala od pokušaja. „Ima nešto više, Arino. Nešto što prevazilazi materijalno. Nešto što…“

Prekinula ju je ruka koja je blago stegla njenu. „Draga Lajla, bićeš mi uskoro veoma zahvalna na svemu.“

U tom trenu, iza ugla se pojavio visok, tamnokosi mladić sa izrazito tamnim očima. Stajao je ispred njih s prekrštenim rukama. „Šta se dešava ovde?“, upitao je, prebacujući pogled sa Lajle na Arina. „Zašto si ovde s njim?“

Prijatan ti dan, Džahane“, podigao je obrvu.

Nadam se da znaš šta radiš, Lajla. Ovaj čovek nije onakav kakvim se predstavlja.“

Opet ti? Zar ne možeš jednom da ostaviš po strani tvoje sumnje i da mi dopustiš da odlučim sama?“

Lajla, zar ne vidiš? On je čovek bez časti. Iza te njegove maske leži samo pohlepa i lukavstvo“, izjavio je odlučno.

Arino je samo slegnuo ramenima, osmehujući se u sebi zbog Džahanove upornosti. „Lajla je slobodna da donese svoje odluke.“

Ona je moja sestra i njenom dobru sam posvećen. Ako misliš da ćeš je povesti u neku tamnu avanturu, prevario si se.“

Nema potrebe za ovim“, umirivala ga je. „Arino je…“

On je lopov“, prekinuo ju je. „I neću dozvoliti da te uvuče u svoja spletkarenja.“

Ne znam šta si čuo, ali…“, započela je.

Čuo sam dovoljno“, prekinuo ju je, prebacujući oštar pogled sa nje na Arina. „I neću dozvoliti da se naša porodica upropasti zbog tvojih sumnjivih poslova.“

Ne znam šta ti je rekla, ali nas dvoje imamo planove za budućnost“, pokušavao je da smiri situaciju.

Vreme će pokazati tvoje prave namere. Nadam se da nećeš razočarati moju sestru.“

Lajla je pogledala Arina, a zatim brata. „Videćemo se“, rekla mu je tiho, pre nego što je krenula sa bratom niz ulicu.

***

Dim felidarije je prodirao iz prostorije pored. „Kako mogu ono da puše“, procedio je Arino trljajući oči.

Svetlost sveća je igrala po kamenim zidovima, bacajući senke.

Sto oko kog su sedeli bio je grubo izrađen od hrastovog drveta, sa površinom izlizanom od brojnih partija.

Pored njega je sedeo trgovac, čiji su prsti bili prekriveni prstenjem. Preko puta njega, je mesto zauzeo vojnik s ozbiljnim izrazom lica, dok je pisar iz banke sa strane, pokušavao da sakrije emocije iza stroge fasade.

Još jedna osoba je sedela mirno, gotovo nepomično, za stolom, i pažljivo ih posmatrala. Nosio je odoru sa kapuljačom koja mu je skrivala lice. Bio je kao senka koja se provlači kroz prostoriju, ostavljajući za sobom samo tajanstvenost. Arino nije mogao da pogodi ko je i šta je bio taj misteriozni čovek.

Krupije je podelio karte. Dobio je kralja i damu. Imam sreću, pomislio je krijući osmeh. „Dajem dva zlatnika“, rekao je prepun samopouzdanja.

Podižem za tri“, odgovorio je trgovac, sa izrazom lica koji nije otkrivao ništa više od neophodnog.

Vojnik i pisar su odustali. Srce mu je počelo ubrzano kucati dok je razmatrao sledeći korak. Kada je misteriozni čovek samo klimnuo, pokazujući nameru da ostane u igri, Arino je znao da će biti zanimljivo.

Krupije je izbacio tri karte na sto. Dva kralja i dama. Najjača kombinacija. Jedva je uspeo da sakrije osmeh.

Deset zlatnika“, rekao je trgovac, dodajući zlatnike na sredinu stola.

Misteriozni čovek je odustao, a Arino je sa zadovoljstvom ispratio.

Okrenuli su karte. Trgovac je imao par dama. Arinova kombinacija je bila jača. Tri kralja i dve dame. Trijumf je bio sladak, s uživanjem je uzimao dobitak.

Terano je bio upravu, pomislio je dok je brojao dobijen novac.

U sledećoj ruci, dobio je karte, ali ovog puta nije bio tako srećan. Bio je uzbuđen zbog pobede u prethodnoj ruci.

Dajem tri zlatnika“, rekao je sa manje samopouzdanje nego ranije.

Pisar se nasmejao, a vojnik samo klimnuo glavom, prateći Arina.

Pet zlatnika“, trgovac je podigao ulog.

Želudac mu se zgrčio. Da li da prati ili da odustane? Na kraju, odlučio je da ne blefira, prepuštajući svoje karte dileru.

Kada su karte bile okrenute, video je da bi pobedio da je ostao u igri.

U trećoj ruci, karte su bile na njegovoj strani od samog početka. Dobio je ponovo kralja i damu, i znao je da mu se smeši sreća.

Dajem pet zlatnika“, rekao je, gledajući protivnike sa izazovom u očima.

Vojnik je promrmljao nešto, a pisar samo slegao ramenima. Misteriozni čovek je odustao.

Trgovac je pogledao karte, a zatim se osmehnuo. „Deset zlatnika.“

Podižem za dvadeset“, bio je nepokolebljiv Arino.

Trgovac je razmišljao nekoliko trenutaka. „Pratim“, konačno je rekao. Uložio je sav novac.

Vojnik je takođe uložio sve što ima, dok je pisar odustao.

Karte su bile okrenute. Arino je imao najjaču kombinaciju – četiri kralja.

Ovo je moja igra, pomislio je, dok je gledao vojnika i trgovca kako napuštaju sto.

U sledećoj ruci držao je lovca i damu.

Pet zlatnika“, izjavio je.

Misteriozni čovek je ponovo klimnuo. Pisar je gledao karte. „Petnaest zlatnika“, podigao je ulog.

Pogledao je misterioznog čoveka. „Dvadeset zlatnika“, odlučio je da podigne ulog.

Pratim“, misteriozni suparnik nije oklevao.

Pisar je bio iznenađen, ali nije želeo da odustane.

Krupije je na sto izbacio lovca, damu i čuvara. Dva para, nije loše, pomislio je, dok je uložio još petnaest zlatnika.

Pisar je imao manje pa je uložio sve što ima, a čovek u odori sa kapuljačom je ispratio.

Pokazali su karte. Pisar je imao čuvara i lovca, a Arino i ovaj drugi iste karte. Njihova kombinacija je bila jača od pisareve. I on bi izbačen iz partije.

Ti nisi običan igrač“, prošaputao je Arino, dok su se pripremali za sledeću ruku.

Možda i nisam“, odgovorio mu je hladno.

Imaš hrabrosti da sedneš za sto, ali ne i da otkriješ svoje ime“, primetio je Arino, pokušavajući da otkrije tajnu koju je skrivao protivnik.

Imena su samo senke koje nestaju s vremenom“, odgovorio je. Njegov glas je bio miran kao povetarac pre oluje. „Odustani Arino. Ovo nije igra koju želiš da igraš.“

Nasmešio se, uveren u svoje umeće. „Ti ne znaš s kim igraš.“

Krupije je podelio karte.

Pogledao je prvo jednu, a zatim i drugu kartu. Dva kralja. Boginja sreće mu se zaista osmehivala večeras. Sa ovim novcem mogao bi da ode daleko od Neapolisa i da ima sluge. „Da skratimo igru“, rekao je samouvereno.

Savetujem ti da uzmeš svoj novac i da odeš ovog trena“, odgovorio mu je rival.

Nema šanse, pomislio je. Ne postoji jača kombinacija od ove. „Zašto? Idem do kraja“. Gurnuo je na sredinu stola sve što je zaradio. „Ulažem sve.“

Dobro. Kako želiš.“ Slegnuo je ramenima protivnik i pucnuo prstima.

U trenu kao da je vreme stalo za sve osim za njih dvojicu. Zbunjeno je pogledao oko sebe. Sve oko njih je bilo nepomično, zamrznuto u vremenu, osim njih dvojice. „Šta si uradio?“, upitao je zaprepašćeno. „Kakva je ovo vradžbina?“

Rekao sam ti da odustaneš, dok još uvek možeš. Ali ne, tvoja pohlepa ti to ne dozvoljava. Zar misliš da su čuvar i lovac jača kombinacija od moje?“

Jeza mu se spustila niz kičmu. „O čemu ti to pričaš?“

To su tvoje karte. Pogledaj ih.“ Ispružio je ruku, pokazujući na Arinove karte. Zatim je pokazao svoje – dva kralja.

Arino je drhtao kad je okrenuo karte. Nije mogao da veruje očima. Čuvar i lovac. „Ti… ti…“, reči su mu se gušile u grlu, dok je pokušavao da sklopi rečenicu. „Prevarantu“, procedio je napokon kroz zube i krenuo ka protivniku.

Ali pre nego što je mogao i da ga dotakne, nevidljiva sila ga je uhvatila oko vrata, podižući ga u vazduh. Oči su mu bile širom otvorene od šoka i straha dok se koprcao.

Razočaran sam tvojim ponašanjem, Arino“, reči su zvučale poput ledene kiše, dok je mag odmahivao glavom. „Mislio sam da si dovoljno pametan da shvatiš da ti je neko namestio karte. Nudio sam ti priliku da odeš i sačuvaš zarađen novac, ali ti si hteo više. Pohlepa te je progutala.“

Posmatrao ga je prepun besa. Kada bi mogao samo malo da mu priđe i ščepa ga, pokazao bi mu. Ali ovo vezivanje je bilo previše jako.

Tvoj instinkt za preživljavanje ti je pomogao da se izvučeš iz Buvlje četvrti“, nastavio je. „To je veliki uspeh. Ali to tebi nije bilo dovoljno. Trebao si poslušati tvoju istočnjačku prijateljicu.“

Ko… si… ti?, zapitao se dok se borio za dah, a stisak oko njegovog vrata postajao sve jači.

Misliš li da je pametno provocirati mene?“ Glas je bio hladan, poput smrti. „Pre nekoliko meseci si uzeo nešto što mi je pripadalo. Pitao sam se da li može neko da bude toliko bezobrazan da ukrade od mene? Hteo sam da te uništim, da te pretvorim u pepeo. Niko više ne bi znao da si i postojao. Ali odlučio sam da te posmatram i da vidim tvoje veštine. Ja sam neko kome sada duguješ.“

Ne dugujem ti ništa“, zacvileo je pošto ga je spustio na zemlju i popustio stisak.

Ponovo pokazuješ drskost.“

I tada je došlo, munjevito i surovo. Nevidljiva sila ga je prožela. Bol je probadao svaki deo njegovog tela. Grčevi su ga savladali, dok je vrištao od agonije. Svest mu se mutila poput otrova što se širi venama. Nije mogao da prestane da moli, da se užas što pre završi.

Kada je sve stalo, ležao je potučen i ponižen, dok mu je disanje bilo plitko, a telo slomljeno.

Hoćeš li i dalje pokazivati nepoštovanje?“, glas mu je bio hladan i odlučan kad je ponovo progovorio, probijajući se kroz Arinovu izmučenu svest.

Ne“, zahroptao je.

Odlično. Sada ćeš pažljivo slušati“, reči su bile poput noža na grlu. „Za mene ćeš ukrasti nešto veoma važno.“

Šta?“ Pokušao je da izgovori, ali je bol prigušio reč.

Da li sam ti dozvolio da pričaš?“, rekao je uzdignutim glasom. „Nemoj više da me prekidaš.“

Nemoćno je klimnuo.

U hramu vatre se nalazi nešto što mene zanima“, započeo je. „Oni došljaci sa istoka poseduju moćnu stvar koja leži neiskorišćena. Zamisli šta bi se moglo postići sa takvim oruđem u pravim rukama?“

Pomislio je na Lajlu, na njene savete koje je sada jasno shvatao.

Donesi mi nož iz hrama, i tvoj dug će biti oprošten.“ Nadvio se nad njim. Reči su bile poput ledenog dodira u tišini podruma: „Imaš sedam dana. I ne pokušavaj da uradiš nešto glupo.“

Kako mogu da ti verujem?“, izgovorio je očajnički pokušavajući da nađe izlaz iz zamke u koju je upao.

Ne vidim da imaš neki drugi izbor.“

***

Nije želeo da joj priča, mada ni ona ništa nije pitala. Siguran sam da je shvatila da sam izgubio, pomislio je sluđeno. Samo kad bi znala u šta sam se uvalio? Misli su mu kolale. Ukrašću taj prokleti nož i tako vratiti dug onom magu, nastavio je. Lajla neće ništa saznati. Kada bude sve gotovo, idemo prvim brodom daleko odavde.

U narednim danima se pritajio izbegavajući prijatelje, a posebnu Lajlu. Čekao je četiri dana da mesec bude mlad i da bude manje primetan. Posmatrao je pažljivo hram i razmišljao gde je najbolje ući. Poznavao je dobro unutrašnjost, jer ga je Lajla toliko puta uvodila unutra dok se molila. Čudan mu je bio njihov bog. Kako može da bude bog svega i da nema nikakvu manu?

Koračao je tiho, pazeći da ne izazove buku dok je ulazio u hram. Mesečeva svetlost je bila slaba, pružajući mu tek malo osvetljenja, ali dovoljno da vidi put pred sobom. Unutrašnjost je bila obasjana samo blagim svetlom plamenova koji su titrali sa oltara. Nekoliko sveća postavljenih na zidove dopunjavalo je atmosferu tajanstvenosti, bacajući plamičke i stvarajući senke koje su plesale po zidovima i podu.

Hram je bio prostran, sa visokim svodovima koji su se gubili u tami. U sredini, nalazila se glavna prostorija sa oltarom, okružena izrezbarenim kamenim stubovima. Krenuo je ka oltaru, gde se, prema pričama koje je čuo, nalazio nož.

Dok je gledao jedan od zidova u potrazi za tragovima, iznenada je začuo tihe korake iza sebe. Srce mu je zadrhtalo u grudima, spremajući se za borbu ili beg. Ali umesto neprijatelja, pred njim se pojavio Džahan.

Šta ti ovde tražiš?“, upitao je, držeći nož čvrsto u ruci.

Bio je zapanjen. Nije očekivao da će zateći još nekog u hramu. Morao je brzo da smisli odgovor. „Tražim… tražim odgovore“, izgovorio je brzo, pokušavajući da zvuči ubedljivo.

Pogledao ga je sumnjičavo. „Odgovore?“

Da. Odgovore koji će mi pomoći da razumem… svoju sudbinu“, brzo je smislio. Krajičkom oka je opazio nož.

Oštrica je imala ugravirane zlatne simbole koji su pulsirali na slaboj svetlosti. Na vrhu drške, nalazio se umetnut dragi kamen. Njegova tamnoplava boja bacala je odsjaj koji se širio po oštrici noža.

To je taj nož, shvatio je.

Džahan je nastavio da ga gleda sumnjičavo, ali nije mu dao priliku za dalji razgovor. „Nemaš ovde šta da tražiš“, rekao je odlučno. „Napusti hram i zaboravi na tvoje gluposti.“

Znao je da nema vremena za gubljenje. Morao je brzo da ga se oslobodi i da mu otme nož. Ali pre nego što je mogao išta da kaže ili uradi, vrata hrama su se otvorila, otkrivajući još dva mladića koji su ulazili unutra.

Obuzeo ga je očaj. Morao je da pronađe način da izađe iz ove situacije, ali pre nego što je mogao da se snađe, dvojica mladića su već bili na njemu. Bespomoćno je pokušavao da se odbrani ali njihovi udarci nisu prestajali.

Bol je pulsirao njegovim telom dok su udarali, ostavljajući ga na podu, poraženog, poniženog i osramoćenog. Shvatio je da mu neće biti lako da se izvuče iz problema.

Kroz bolne i smušene misli, primetio je siluetu na ulazu. Bila je to Lajla, stajala je tamo, razočarana i tužna.

Zašto, Arino? Zašto si to uradio?“, pitala je, očiju prepunih bola.

Ćutao je. Reči su ostale zarobljene u grlu dok je ležao slomljen. Video ih je kako napuštaju hram. Njeno razočarenje bilo mu je teže od bilo kog udarca. Bol i očaj su se stopili u nepodnošljivu celinu. Zaplakao je. Prvi put još od kad su mu sestru odveli. Svi planovi koje je imao su propali.

Polako se podizao sa poda. Bol je prožimao svaki mišić njegovog tela. Pogled mu je bio prazan. Dok se uspravljao, svaka kost mu se činila težom, a svakim pokretom kao da se borio protih nevidljivih sila koje su ga vraćale na pod.

Prokleti nož, prokleti mag, misli su mu se vrzmale po glavi. Šta sad da radim? Da bežim? Ne, ne mogu. Sigurno će me naći. Da ukradem nož? Kako? Kako da im priđem? Zašto? Zašto sam ovo uradio?

Došepao je do izlaza iz hrama. Bolne grimase su pratile svaki pokret. Jedva je podigao glavu i pogledao napred. Stao je u mestu, sleđen. Lajla, Džahan i mladići su ležali na zemlji nepomično.

Šta… šta se ovde dogodilo?“, jedva je izustio, pokušavajući da sabere misli. Ignorišući bolove pritrčao joj je. „Lajla“, pokušavao je da je dozove, ali nije uspevao. Umesto odgovora, video je njene sklopljene oči, delovala je kao da spava spokojno.

Ne brini, nisu mrtvi.“

Glas mu je bio poznat. Zaprepašćeno je podigao pogled. Mag je stajao ispred njih, sa zadovoljstvom na licu.

Ti!“, procedio je, i srce mu se uzlupalo od straha i besa. „Šta si im uradio?“

Samo ono što je bilo neophodno“, hladno je odgovorio.

Držao je čvrsto nož koji je do pre nekoliko trenutaka držao Džahan. Posmatrao je kako se mesečina presijava na njemu. „Zaista je veličanstven, zar ne? Sada će moći da ima pravu svrhu.“

Šta ćeš uraditi s njim?“

To nije tvoja briga“, odgovorio je ravno. „Četkica u rukama majstora napravi umetničko delo. U rukama neznalice samo dečju škrabotinu.“

Neću ti to dozvoliti, poželeo je da kaže, ali se nerado podsetio šta se desilo prošli put kada mu se suprotstavio.

Zaradio si ovo“, nastavio je mag. Bacio je kesicu sa zlatnicima pred Arina. „To je novac koji si osvojio pre neko veče.“

Zurio je u kesicu s gorčinom u ustima. Da, zaradio je ovo, ali po koju cenu? „Prokletniče“, procedio je.

Zar nismo svi prokleti?“, upitao ga je. „Tvoje prokletstvo je što nisi zahvalan na onom što imaš. Davao sam ti priliku da odeš, ali ti si hteo još. Zbog toga si izgubio sve. Sada ti dajem ponovo priliku, a ti opet nisi zadovoljan. Da bi imao, potrebno je dati.“

Setio se Lajline rečenice. Bio je zaprepašćen. „Šta si rekao?“

Mag je spustio kapuljaču. Ispod nje se krila glava bez kose i zelenih prodornih očiju. Iste one oči koje su ga onaj dan oštro pogledale. Prosjak?

I dalje si iznenađen? Zaista Arino, razočaran sam. Bio sam uvek tu, blizu tebe. Znao sam ti svaki korak. Znao sam šta ćeš uraditi, a ti si bio slep i nisi video ono što ti je pred očima. Daću ti jedan savet mladiću. Da bi bio arogantan, moraš da imaš nešto čime bi to potkrepio. Bez toga arogancija je glupost.“

Nije znao šta da kaže. Reči su ga ostavile bez teksta. „I šta sad?“, upitao je.

Sada možeš da odeš“, rekao je mag, gestikulirajući prema horizontu. „Ovde više nemaš šta da tražiš. Smatraj ovo mojom velikodušnošću. Ali ona ima svoje granice.“

Trenutak kasnije, mag je nestao. Zora se približavala. Uskoro je vreme za jutarnju molitvu. Pogledao je na još uvek nepomična tela i pomislio koliko bi bilo opasno da ga vide ovde. Moram se skloniti što pre odavde.

Duboko je udahnuo. Shvatio je da je sve izgubio. Bio je lopov i ništa više. Lajla mu se činila kao dete što spokojno spava. Setio se šta mu je poslednje rekla. „Zašto si to uradio?“

Autor: Nenad Nikolić

Nesažimljiva ironija iza maske zabave

ŽANR: epska fantastika/komična fantastika

ORIGINALNI NAZIV: Bone

IZDAVAČ ZA REGION: Čarobna knjiga

AUTOR: Džef Smit

KOLORISTA: Stiv Hamejker

ZEMLJA: SAD

PREVOD: Nikola Dragomirović

GODINA IZDAVANJA: 2023.
OCENA:

Edicija Novi svet služi Čarobnoj knjizi za objavljivanje stripova američkog porekla i svega proisteklog iz dosega njegovog kulturnog uticaja. S obzirom na to da su DC i Marvel zaslužni za gotovo sve ilustrovane romane koji su menjali devetu umetnost, taj uticaj je veliki, stoga je i edicija veoma važna. Ipak, ovaj serijal je po mnogo čemu izuzetak, pa i po tome što je nezavisni strip, i nije pod patronatom velikih izdavača. Njegov uspeh, međutim, ne treba pomešati sa pravilom, naprotiv veoma retko se dešava da kvalitet ostane neprepoznat. Stoji i činjenica da je nezavisnost ili samizdat u stripu poprilično drugačiji par opanaka nego u književnosti. Uglavnom autorima služi za eksperimentalne forme i tehnike, ranije i za bekstvo od cenzure, koja je u Americi bila vrlo snažna, i danas je veoma prisutna u izdanjima najvećih izdavača u mnogim segmentima, počevši od psovki, pa do nepopularnih stavova ili političkih mišljenja. Stripovi poput Bouna to ne trpe, previše su strastveni i stoji im nezavisnost poput ordena za bunt.

Komedija od svojih antičkih početaka služi za kritiku – društva, vlasti i pojedinaca – uvijenu u ironiju i sarkazam. Od autora zavisi da li je to suptilno ili sasvim otvoreno izrugivanje. Ono što želimo da naznačimo jeste da za stvaranje takvih dela treba hrabrost, inteligencija i visok nivo svesti o tome da sistem ne funkcioniše. Neretko su tvorci komedija proglašavani otpadnicima i čak kažnjavani od strane vlastodržaca, dakle, revolucionari putem misli i reči. Opasnost je uvek ležala u publici koja se zabavlja sve dok se ne dotaknu uverenja koja po njoj nisu za kritiku. Sistem upravo tako i opstaje, ali avaj, neke stvari su nepromenjive. To apsolutno ne znači da ne trebamo težiti promenama, čak je i to ironično, i komedija je uplela sarkastične prste u izbor reformatora i donosilaca novog doba.

Džef Smit – veliki je poštovalac Marka Tvena i Hermana Melvila. Pored ovog dela je radio na: Šazamu! i Pogou V. Keliju. Trenutno radi na svom drugom nezavisnom stripu Rasl, koji spada u sajberpank noar.

U drugom i trećem tomu za braću Boun nema plandovanja, jure ih pacoliki, Zaogrnuti i divovski planinski lav. Pozer i dalje pokušava da se obogati smicalicama i vrne u Bounvil. Dok su se Smeško i Foun odomaćili, i na svaki način pokušavaju doprineti i pomoći prijateljima. Rat donosi i neočekivane avanture i savezništva koja nismo mogli ni zamisliti. Ironija je da je Pozer centralna figura kako priče tako i rata, a i tu se krije ironičnost zablude. Uglavnom, dobili smo kompletnu razradu pripovesti te u poslednja dva toma očekujemo kulminaciju i dosta brži tempo, jer je sve postavljeno da krene u tom pravcu.

Nesažimljiva ironija iza maske zabave, tako bismo opisali dosadašnju priču. Teško je reći da serijal uopšte ima manu, ali ako bismo nešto morali istaknuti bili bi to frajmovski usporeni delovi radnje. Nama je zapravo prijao taj privid odugovlačenja i razvučenosti. Crtež je digitalni, moderan, baš kako i treba današnjici. Nadamo se Džefu Smitu i posle ovog serijala, i rado ćemo se vratiti, i njemu, i Bounu.

Ukoliko su vam potrebni zabava i smeh, ne oklevajte da nabavite ovaj serijal je kompletiran i možete ga nabaviti u celokupu. Tako da se nadamo da ste dovoljno uštedeli za ovo vanserijsko zadovoljstvo. Pošto Boun sigurno nije jedino što nam je Čarobna knjiga spremila, ali eto izabrali smo da fokus bude na Pozerovim suludim prevarama i nas je prevario te smo zavoleli ovu blesavu i otkačenu pustolovinu.

Za kraj srećni i nesrećni svršeci

Ž ANR: epska fantastika/komična fantastika

ORIGINALNI NAZIV: Bone

IZDAVAČ ZA REGION: Čarobna knjiga

AUTOR: Džef Smit

KOLORISTA: Stiv Hamejker

ZEMLJA: SAD

PREVODILAC: Nikola Dragomirović

GODINA IZDAVANJA: 2023.
OCENA:

Ponovo smo u ediciji Novi svet u kojoj Čarobna knjiga objavljuje sve autore što su dospeli pod uticaj američke škole stripa. Prisustvujemo velikoj stvari za svakog izdavača, momentu kada se jedan serijal uspešno privede kraju. U ovom slučaju je to izvedeno za veoma kratko vreme. Dokazane su predanost i istrajnost usmerene ka ispunjenju zamisli i obećanja datih publici. Dakle, učvršćeno je poverenje čitaoca da će sve započeto biti i završeno. Što je poprilično olakšanje s obzirom na to kakva su iskustva prvenstveno ljubitelja fantastike sa ovih prostora sa nekim izdavačkim kućama. Stoga, steći poverenje je mnogo bitno i veoma teško. Čarobna knjiga je to uspela, sada preostaje onaj teži deo da to konstantno opravdavaju, kako publici, tako i sebi.

Za čitaoce krajevi serijala imaju onaj gorko-slatki ukus dosegnutog cilja, ali bez pobedničkog postolja. Pošto je prisutan žal zbog oproštaja od voljenih likova i mesta. Uprkos tome što im se možemo vraćati iznova i iznova, to se doživljava poput završetka jedne ere. U stvari je tek početak, jer tako se stvara fandom, verujemo da ga je Boun zaslužio kvalitetom. Smit je uspeo da ravnomerno i bez padova iznese priču. Nadamo se da će ovaj serijal biti prepoznat kao idealan za uvođenje u svet devete umetnosti novih generacija, jer on to po svemu viđenom, jeste. Idealan strip, kako za klince, tako i za starije početnike, jer garantuje stopostotnu zabavu uz konstantne pouke baš kako dolikuje bajkama i basnama.

Džef Smit – veliki je poštovalac Marka Tvena i Hermana Melvila. Pored ovog dela je radio na: Šazamu! i Pogou V. Keliju. Trenutno radi na svom drugom nezavisnom stripu Rasl, koji spada u sajberpank noar.

U dva poslednja toma imamo rasplet, malo mračniji i realniji od očekivanog. Braća Boun su hodajuća nevolja, i to ih prati i u najboljim namerama. U takvoj postavci manji problem su pacoliki, avetni krugovi, Zaogrnuti i Gospodar skakavaca, nego oni sami sebi. Na nesreću, od njih takvih zavisi opstanak vascelog života. Uz sve Pozerove planove, kako da se obogati, to ide dosta otežanije. Na kraju srećni i nesrećni svršeci, jer je ovo pre svega realnost umotana u fantastiku, i nema apsolutne sreće. No bolje da sami pročitate i da vam ne kvarimo doživljaj spominjanjem nečeg bitnog, jer ovo je kraj priče.

Prvo što treba napomenuti je ujednačenost celog serijala, kako u priči, tako i kroz crtež. Jako mali broj autora uspe to izvesti. Zato Džef Smit mora ući u tefter svih iole ozbiljnih pratilaca devete umetnosti. Nadamo se da će to učiniti i urednici izdavača, te da ćemo uskoro dobiti i taj sajberpank noar. Utisak je da je jedina mana serijala što se autor sve vreme trudio da ostane u okvirima toga da svi mogu da čitaju od dece, do stogodišnjaka, verovatno to i nije mana, koliko to da bismo mi želeli na pojedinim mestima oštriji humor ili reakcije. Svakako je najbitnija činjenica da smo apsolutno zadovoljni i ovim kako jeste urađeno.

Zavidimo onima koji tek treba da kroče u svet Bounovih, jer je to ludo zabavna vožnja koju bismo rado opet doživeli po prvi put. Novi čitaoci će naravno imati privilegiju da mogu kupiti čitav serijal odjednom, ne moraju poput nas iščekivati, i goreti od znatiželje šta će se sledeće zgoditi junacima. Predlažemo da urade baš to, jer ide je ovo investicija sa kojom nećete pogrešiti, naprotiv uveličaćete i obogatiti svoju biblioteku jednim velikim ostvarenjem devete umetnosti.

Ženska moć

 

ŽANR: drama

IZDAVAČ ZA REGION: Besna kobila

AUTORKE: Jana Adamović, Iva Atoski, Selena Danilović, Jelena Đorđević, Lea Embeli, Ivana Filipović, Danica Jevđović, Biljana Mihajlović, Ana Milojković Omi, Ana Petrović i Dragana Radanović. Predgovor je napisala Jasminka Petrović.

ZEMLJA: Srbija

GODINA IZDAVANJA: 2023.

OCENA:

Ovog puta u ediciji Džambas gde se smeštaju domaći autori imamo nešto iznimno vanserijsko. U pitanju je antologija kratkog stripa koju su realizovali zajedničkim snagama udruženje Stripotetke i Besna kobila. Uz svesrdnu podršku Evropske unije, Francuskog instituta u Srbiji, agencije KomunikArt, kolektiva mladih žena Femix i SKC Novi Sad. Rad i predanost zaslužuju svu moguću aklamaciju i na kraju uvek isplivaju na videlo, te budu prepoznati i nagrađeni. Tako je bilo i ovog puta, jer je prema žiriju, koji su činili Slavimir Stojanović, Jovan Čekić i Jugoslav Vlahović, laureat Bogdan Kršić za najlepše izdanje Sajma knjiga 2023. godine dodeljen ovoj knjizi. Nema lepšeg i boljeg podstreka za autorke zbirke da istraju u svojim idealističkim smeranjima i planovima. Kako možemo čuti već se sprema drugi deo vrle antologije. Apsolutno podržavamo takve namere i svojevrsno ćemo se potruditi da podržimo projekat sa naše strane kako god smo u moći.

Udruženje Stripotetke je osnovano od strane naših poznatih stripskih autorki-aktivistkinja, sa ciljem da srpska deveta umetnost više ne zapostavlja doprinos žena i širenjem dosega ženske olovke, tuša i crtaće table. Hvale vredan motiv. Jasno, u praksi će to biti mnogo teže nego što zvuči kada se napiše ili izrekne. Pre svega iz razloga što su osnivačice udruženja afirmisane i prezauzete osobe, a preuzele su praktično na sebe mentorstvo i stvaranje nove generacije crtačica u Srbiji, pa će njihovo vreme i psihofizičko stanje uveliko određivati učinak. Ne želimo nimalo da ih obeshrabrimo u nakanama, govorimo iz višegodišnjeg iskustva u svetu neprofitnih organizacija i znamo kako će ponekad biti. Ono što bismo poručili dragim koleginicama jeste to, da će biti mnogobrojnih razočarenja i stvari koje su se izjalovile, ali jedan uspeh potisne sve neuspehe i taj jedan je vredan borbe i zalaganja. S obzirom na to da su krenule ovako enormnim uspehom nadamo se da će im to dugo zadržati osmeh na usnama i elan u srcima, te da će im pomoći da ostanu usredsređene na krajnji rezultat. To bi bio verovatno za početak drugi deo antologije pun nepoznatih imena i novog talasa ženske moći u srpskom stripu. Želimo im mnogo uspeha u ostvarivanju zacrtanih planova i pre svega istrajnost u radu. Ko zna, možda budućnost nosi saradnju našeg udruženja sa Stripotetkama, jer je u pitanju faktički isti pokretač, razlika je u nijansama.

Sada bismo trebali ukratko predstaviti umetnice, ali ćemo odstupiti od toga pravila, jer tekst mora ostati fokusiran na delo i ono šta žele da urade autorke. Uostalom, za svakog ko prati domaću scenu njihova imena nisu nepoznanica, štaviše, eminentna su i cenjena u devetoj umetnosti. Čvrsto verujemo da će najavljeni drugi deo antologije doneti mnogo imena koja ćemo jednostavno morati predstaviti publici, jer su friške i talentovane pripadnice mlade garde što tek nadolazi u ciklusima pred nama.

Knjiga sadrži jedanaest priča, koje su iz naše vizure poprilično autobiografske, iako pojedine znaju skliznuti u fantastiku, barem delomično. Pripovesti ciljaju na to da razruše mit o nenapornom radu od kuće i da dezintegrišu opasku: lako je tebi ti radiš kući. Prezentuju to na više načina, kroz depresiju, nemogućnost da se ukine dostupnost, nedostatkom inspiracije u učmalom okruženju doma, nedostatku mira i prostora, i sl. Projektuju na sve nedaće pod lupom, svaka pripovest odiše doživljenim i realnim. Svaka junakinja iznalazi način da se izbori sa svakodnevnicom i nastavi sanjati umetnost, poput modernih Prometejki.

Prilično je nova stvar objavljivanje strip antologije, drago nam je što idemo u korak sa vremenom. Ono šta odlikuje ovu zbirku je mnoštvo crtačkih i narativnih stilova, gotovo da je nemoguće da ih upoređujete ili tražite mane, jednostavno svaki učesnik je dovoljno dobar inače ne bi bio tu. Ni približno se ne da odrediti da li je neko bolji ili lošiji, samo je svoj. Ipak, nešto možemo da ocenimo, inicijativu, ona je za čistu desetku i zaslužuje apsolutno svu moguću podršku kako čitalaca tako i onih zaduženih za pomoć udruženja i umetnosti.

Ne morate raditi od kuće da biste kupili ovaj tom, ali svi koji rade od kuće bi morali da ga poseduju. Osim kvaliteta koji neosporno poseduje izdanje je simbol novog smera na domaćoj sceni i treba da se priča o njemu. Tu je i informacija za kolekcionare da su količine vrlo ograničene, i ukoliko kane posedovati ovaj tom moraju da požure, doštampavanja neće biti. Na kraju, ostaje nam da poželimo još mnogo uspeha u radu i ostvarenja koleginicama.

Počeci naučne fantastike u nijemom filmu / 2. dio (1910 – 1920)

Novi uslovi, stari recepti?

Prelaz između prve i druge decenije 20. vijeka donio je velike promjene u filmsku umjetnost, ili ono što bi se dotada moglo nazvati filmskim zanatom. Svijet filma pretvara se u namjensku industriju sa više centara, prije svega u Francuskoj i u Sjedinjenim Državama. Kada govorimo o ranom Hollywoodu, obično ga opisujemo kao mjesto na kome je film postao industrijska grana. Ovaj prikaz nije sasvim tačan, pošto je prvi gigant filmske produkcije i distribucije zapravo bila francuska kompanija Pathé, osnovana 1895. godine kao proizvođač fonografa (ranih gramofona) i ploča. Braća Pathé prepoznala su potencijal filma kao komercijalnog proizvoda i od 1908. godine vode prvu veliku filmsku kompaniju i profesionalno uređen studio (i u tehničkom i u finansijskom smislu). Donošenje prvih zakonskih regulacija dovodi do profesionalizacije „zanata“, prve holivudske studijske kuće već 1910-ih postavljaju temelje tzv. „studijskog sistema“ koji će vladati američkom filmskom produkcijom do sredine vijeka. Ovaj razvoj istovremeno donosi i marginalizaciju filmskih pionira i genija.

Sudbina Georgea Mélièsa i njegovog filma „À La Conquête Du Pôle“ (F 1912) je dobar primjer za poraz malih nezavisnih produkcijskih kompanija. Ovaj avanturistički prikaz opet po Verneovom romanu snimljen je za Pathé Frères od strane Mélièsovog pariskog studija Star Film. Neuspjeh na tržištu platio je autor (i u komercijalnom i u umjetničkom smislu). Iako je film trajao svoje 33 minute, stari recepti dramaturgije, statična kamera, démodé kostimi i jaka konkurencija od strane vlastite filmske kuće doveli su filmskog pionira do bankrota.

Filmska fantastika u drugoj deceniji 20. vijeka

Izvor: Wikipedia

Većina važnijih filmova na temu fantastike i dalje se oslanjala na predstavke iz književnosti. Veliki i raznovrsni opus Julesa Vernea na području naučne fantastike i avanturističkog romana opskrbio je (prije svega francuske) produkcijske kuće sa mnogim predlošcima, temama i idejama; George Méliès je još 1907. godine snimio kratku verziju Verneovog klasičnog romana „Deux Cents Milles sous les mers“ („Dvadeset hiljada milja pod morem). Jedan od ranih zaista dugometražnih holivudskih filmova namijenjenih za gala premijere bila je sljedeća verzija spomenutog klasika, „20,000 Leagues Under the Sea“, koji je za Universal Pictures 1916. godine snimio Stuart Paton. Ovaj film se bitno razlikuje od ranijih kratkih verzija, kako je razvoj tehnike dozvolio upotrebu pokretnih kamera, a i snimke u prirodi. Preko stranica engleske vikipedije može se pogledati cijeli film dug preko dva sata, u zavidnom kvalitetu.

Američki i engleski režiseri su samo između 1908. i 1920. godine snimili preko deset verzija filma „Dr. Jekyll and Mr. Hyde“ po popularnoj noveli škotskog pisca Robert Louis Stevensona iz 1886. godine. Najbitnija od ovih verzija bila bi holivudska iz 1913. godine, režiju je vodio Herbert Brenon za Universal. Ovaj film se danas pravno nalazi u javnom domenu, u cijelosti se može pogledati preko internet arhiva.

Paralelno sa razvojem tehnike i specijalnih efekata u filmu razvijali su se i narativni stereotipi u pojedinim žanrovima filma. Naučna (ali i epska) fantastika su ponekad u centru pažnje, u većini filmova iz ovog perioda fantastika predstavlja okvir za ljubavne, avanturističke i horor naracije.

Početkom rata u Evropi 1914. godine fokus u nacionalnim proizvodnjama praktično svih evropskih država, pa i dotad najjače filmske sile svijeta, Francuske, se prebacuje na ratnu privredu. Proizvodnja i distribucija filmske umjetnosti su u mnogim nacionalnim kinematografijama već bile uhodane procedure; tako je vrlo rano shvaćena i propagandna uloga filma, npr. u Austrougarskom carstvu, gdje većina snimljenog materijala tokom ratnih godina služi manje-više „ogoljeloj“ propagandi. Pred kraj Velikog Rata su evropske zemlje i financijski i idejno iznurene; za razliku od njih, SAD bilježe velike profite i za period od nekih 5-8 godina postaju u principu jedini proizvođač igranih filmova. Britanska produkcija još postoji tokom rata, ali u umanjenom i često propagandnom obliku. Francuska, Italija, Njemačka, Austrougarska su tokom rata skoro sve svoje kapacitete posvetile međusobnom uništenju, skandinavska kinematografija time dobija (malu) šansu za razvoj, a Hollywood se pretvara u glavni i najjači centar filmske produkcije upravo zahvaljujući ratu na starom kontinentu. Ova situacija (ponovljena dvadesetak godina kasnije u 2. Svjetskom Ratu) omogućila je prevlast američke kinematografije u cijelom ostatku vijeka.

Iz predratnog vremena mogu se spomenuti njemački film „Die Eisbraut“ („Ledena Nevjesta“ na tematiku istraživanja Zemljinih polova i zaleđenih bića iz daleke prošlosti (1913); italijansku parodiju na Jules Verneova putovanja oko svijeta „Le avventure straordinarissime di Saturnino Farandola“ (1913), te opet njemački film „Der Andere“ („Drugi“), koji predstavlja prvu njemačku verziju fabule o Dr. Džekilu i Mr. Hajdu (1913). Iste godine nastao je i britanski film „A Message From Mars“ koji fantastične elemente koristi kao dio klasičnog narativa o promjeni karaktera glavnog lika; restaurirana verzija dostupna je na engleskoj wikipidia-strani.

Veliki Rat

Izvor: Wikipedia

Jedan od najskupljih filmova njemačke produkcije do tada bio je „Tunel“, film William Wauera snimljen 1914/1915. sa prekidima zbog ratnih zbivanja. Sama ideja filma, izgradnja velikog podvodnog tunela između Evrope i Amerike, spada u područje futurizma, po estetici bi se moglo govoriti i o steampunk preteči, kako se fabula često koncentriše na mašine potrebne za izgradnju tunela.

Proslavljeni danski režiser August Blom 1916. godine snima „Verdens Undergang“ („Smak svijeta“), jedan od prvih filmova apokaliptičnog podžanra, koji je u međuvremenu vjerovatno najprežvakanija tema u mainstream i B- ili C-filmu. Ovdje već vidimo mnoge teme i narative koji će kasnije krasiti podžanr filma katastrofe: kometa koja prolazi blizu Zemlje, katastrofe na Zemlji kao posljedica, opšti društveni haos, lutajući propovjednik koji upozorava… cijeli, skoro dvosatni film može se naći na wikipedia strani.

Kasnije slavni holivudski režiser zvučnog doba Michael Curtiz snima 1918. godine u Mađarskoj jedan od svojih prvih uradaka, „Alraune“, djelo epske fantastike o lijepoj, ali zloj šumskoj vili, po romanu njemačkog pisca Hannsa Ewersa. Godinu dana nakon toga, britanski režiser Bruce Gordon snima „The First Men In The Moon“ po romanu H. G. Wellsa iz 1911. godine. I ovaj se film nažalost smatra izgubljenim kao i Alraune.

Sa pobjedom revolucionarnih snaga u Sovjetskom Savezu nakon prevratà iz 1917. godine, tamošnja filmska proizvodnja polako se konsolidira i uskoro postaje jedno od najjačih oružja SSSR-a u ideološkom sukobu sa kapitalizmom stilizovanim u pojam „Zapada“.

Tajne džungla čuva

 

 

Ž ANR: triler/avantura

ORIGINALNI NAZIV: Un putain de salopard

IZDAVAČ ZA REGION: Čarobna knjiga

SCENARISTA: Režis Loazel

CRTAČ: Olivje Pon

PREVODILAC: Ilija Čanak

ZEMLJA: Francuska

GODINA IZDAVANJA: 2019.

OCENA:

Mnogo nas je obradovao ovaj tom iz edicije Stari kontinent gde Čarobna knjiga objavljuje stripove koji menjaju ili su menjali evropsku devetu umetnost iz korena. Iz toga proizilazi esencijalno bitna stvar – mogućnost oblikovanja ukusa publike. Zarad toga je važna rasprostranjenost i dostupnost, a ne neki imaginarni kvalitet, svakako prisutan, koji zahteva grupica elitističkih kolekcionara. Naravno da je ispravan put da stripovi i knjige svojom unutrašnjošću privuku što više čitalaca. Uostalom, ne tako davno su stvari bile drastično drugačije – nagore.

Romantizovanje prošlosti je ekvivalentno pisanju pobednika o istorijskim sukobima. Istina je samo jedna… Svi napori pređašnjih pregalaca su bili u cilju da se dosegne današnjica, u kojoj postoji sve o čemu su oni sanjali. Dakle, ono što želimo reći je da su se stripovi sa lošeg papira i trafika preselili u striparnice i tvrdokoričena izdanja. Nema potrebe da se vraćamo unazad, ali ni da idemo u drugu krajnost. Strip je napokon svedostupan kako cenovno tako i nabavno. Oni što traže kvalitet i ne pitaju za cenu, treba da znaju da tiraži u Srbiji traju u proseku deset godina, taj njihov ekstra kvalitet bi toliko digao cenu, da bi tiraži trajali duplo više nego sada, a tu su i troškovi skladištenja i mnoge druge boljke ovog posla. Na ovaj način dobijamo maksimalan kvalitet, sa kojim ide kalkulacija da svi mogu da kupe strip, i mi tu ne bi ništa menjali.

Režis Loazel – poznat po radu na stripovima U potrazi za pticom vremena, Veliki mrtvac, Petar Pan i Trgovina. Takođe i po radu na animiranom filmu Mulan.

Olivje Pon – crtač, animator i režiser. Pobedio je takmičenju FNAC-a i odlučio se za profesionalno bavljenje stripom. Radio je na stripovima Captain Kucek, Totale maitrise, Bouts d’ficelles, Desseins i Tamo gde pogled ne dopire.

Glavni protagonista dolazi u Brazil, u potrazi za ocem koga nije upoznao. Poseduje samo fotografije dvojice ljudi od kojih je jedan možda dao biološku smesu za njegovo stvaranje. Upoznaje grupu devojaka uvek spremnih na vickastost, pomažu mu i to ga stavlja na stazu u džungli Amazonije gde mu je glava u torbi, i gde ide po tragovima davnog zlodela. Lične borbe se preklapaju sa brazilskom stvarnošću obespravljenih i zločinačkih duša. U kalu možeš samo u mulj zapasti, pa tako neprimetno i junak počinje da tone u prljavštinu realnosti južnoameričkog kontinenta. Morate se upustiti u avanturu da otkrijete sve tajne što ih džungla čuva.

Krimi-drama sa majušnom primesom horora. Priča se u opštem smislu bavi prikazom trgovine ljudima tamo gde zakona nema, ili bolje rečeno, gde su zakon, ljudi koji čine zločine. Jednu tešku pripovest Loazel scenaristički iznosi sa lakoćom njemu svojstvenoj i nepretencioznošću. Jedan od krem de la krem stripadžija današnjice. Nikad ne fula i nikad ne ide lakšim putem. Crtača vidimo prvi put kod nas, na nivou je, ali je teško držati korak sa Loazelom. Stilski naginje karikaturnim izrazima lica, što možda nije odgovarajuće u punoj meri za ovu priču.

Znali smo za Režisa Loazela i ranije, ali tek ga je rad Čarobne knjige izbacio kod nas na pijedestal. To je upravo ono o čemu govorimo, oblikovanje čitalačkog ukusa, mnogo više ljudi je uvidelo kvalitete određenih autora otkad su dostupni. Tako je u svakoj sferi života, čim izađete iz geta procvetate. Uglavnom, Loazela morate kompletirati u vašim knjigoriznicama, jer on je sam vrh frankobelgijske devete umetnosti.

UBI ME NOSTALGIJA: „Čarobni mač: Potraga za Kamelotom“

Izvor: Vorner Bros

Kad pominjemo arturijansku tematiku, na umu nam je raskoš Kamelota, hrabrost vitezova, ljupkost gospi, čarolije Merlina, Morgane de Fej, i Viviene/Nimue, nedostižnost Avalona, a pre svega, sâm Artur, idealan kralj i čovek. No, šta se dogodi kad uzmemo arturijanski mit, izmestimo perspektivu i dodamo neke nove likove? Iz kazana nam iskoči „Čarobni mač: Potraga za Kamelotom“, dugometražni crtani film Vorner Brosa iz 1998. godine, kog krasi upravo sve gorenavedeno. Slobodnija je adaptacija novele „The King’s Damosel”, trilogije „Three Damosels” Vere Čapman iz 1967.godine. Glasove su pozajmili: Geri Oldman, Džesalin Gilsig, Pirs Brosnan, Erik Ajdl, Keri Elvs, Džon Gilgud, Don Rikls i Gabriel Birn, dok je režiser Frederik Du Čau.

Ser Lajonel, jedan od vitezova kralja Artura, je porodični čovek prepun vrlina, koji sa suprugom, odlučnom gospom Džulijanom (Leoni u noveli, na neki način) i ratobornom kćerkom Kejli (Linet u noveli), uživa u idiličnom životu, sve do poziva da se pridruži bratiji vitezova u Kamelotu. Na tom zadatku, ser Lajonel gine, štiteći kralja i Kamelot od ruke viteza Rubera (lik Crvenog viteza u noveli). Ruber beži, dok ser Lajonela sahranjuju uz sve počasti i obećanje da je njegova porodica uvek dobrodošla u Kamelotu. Godinama kasnije, Ruber uzima Kejlinu majku za taoca, s namerom da prigrabi kraljevstvo za sebe. Kejli uspeva da pobegne, ali, umesto da upozori Artura, kako je i nameravala, započinje potragu za mačem Ekskaliburom koji je ukrao Ruberov Grifon. Na svom putu susreće Ruberovu tvorevinu Sabljokljuna, dvoglavog zmaja Devona i Kornvola, slepog pustinjaka Gareta (kuhinjski pomoćnik Garet u noveli) i srebrnokrilog sokola Ejdana. Prisutan je koncept „kuća-put-kuća“ u kome sazrevaju likovi i ostvaruju se snovi za koje nisu ni znali da postoje.

Razlozi zašto pogledati ovaj crtani film su: Zanimljiv je, ima originalan scenario. Animacija stvarana u Glendejlu u Kaliforniji i Londonu. Simpatični i neobični likovi. Sjajna muzika Selin Dion, Andree Bočelija, Stiva Perija, Dejvida Fostera i grupe „The Corrs“. Crtani film je nagrađen za najbolju originalnu pesmu i imao nekoliko nominacija za animaciju, efekte, zvuk, muziku, film i glasovnu glumu.

Izvor: Vorner Bros

Uprkos tome, Čarobni mač: Potraga za Kamelotom doživeo je finansijski krah, inkasirano je jedva milion dolara naspram potrošenih četrdeset miliona dolara. Projekat je dobrano kasnio, jer se studio više koncentrisao na „Svemirski basket“ (Space Jam). Zaposleni su masovno odustajali tokom perioda animacije, promenjen je režiser. Fokus je prvobitno bio na Svetom Gralu, pa su se preorijentisali na Ekskalibur, zato su morali da promene naziv filma. Prošao je skoro neopaženo zbog pomenutog „Svemirskog basketa“. Animacija je okarakterisana kao osrednja, likovi već viđeni.

Kad se sve sabere, „Potraga za Kamelotom“ je nešto što bi Ćićo iz „Dnevnjaka“ opisao kao, „lepi stihovi za lagano popodne.“ Dakle, idealan film za porodicu, gde su roditelji i dalje deca u srcu, a deca im šaraju po zidovima. S likovima je moguće povezati se i nude drugačiju perspektivu – Kejli nije dama u nevolji, a Garetovo slepilo nije izlečivo, ali oba nude određena odstupanja od „savršenih likova“ Diznijevih princeza i prinčeva. Možda je upravo to „nesavršenstvo“ razlog zbog koga vredi pogledati ovaj film.

Pastiš jednog mangake

 

ŽANR: drama

ORIGINALNI NAZIV: 零落

IZDAVAČ ZA REGION: Laguna

MANGAKA: Inio Asano

ZEMLJA: Japan

PREVODITELJKA: Maša Medić

GODINA IZDAVANJA: 2017.
OCENA:

Ovim izdanjem Laguna je pokazala da su mange došle u njihovu izdavačku politiku, s namerom da tu i ostanu. Zanimljivo je da su se odlučili za jednotomno delo, ali kada malo razmislite, logično je, proveren autor sa kojim se ne može pogrešiti. To je nešto što izdavači rade da bi se bolje stacionirali na tržištu ili da bi dobili na vremenu da spreme nešto veliko. S obzirom na to da je Laguna tek odnedavno, po izdavačkim merilima, u vodama japanskog stripa obe pretpostavke imaju savršenog smisla. Pogotovo ako se uzme u obzir da je kraj serijala Laku noć, Punpune bio na zavidnom nivou i da će im trebati novo delo koje će zadovoljiti sve zahtevniju manga publiku. Što se nas lično tiče, nadamo se da će ostati verni seinen mangama, a u kvalitet izabranog sada nemamo razloga da sumnjamo.

U Japanu sve mange se prvo objavljuju poglavlje po poglavlje u strip časopisima, pogotovo važi za kraće forme, pa se tek onda skupljaju u tankobone i objavljuju kao jedinstveno delo. Ni Sunovrat nije izuzetak, razgranali su kulturu mangi u tolikoj meri da faktički u zemlji izlazećeg sunca ne postoji niko ko ih ne čita. Logično, mlađa populacija više preko mobilnih telefona na verziranim portalima koji na nedeljnom nivou izbacuju poglavlja, a starija putem štampanih tankobona. To je u tolikoj meri rasprostranjeno da su sebi samodovoljni kao tržište, što mnogo utiče na visoke cene prava, pogotovo ostvarenja za odrasle. Znamo da neke stvari ponavljamo, ali neophodno je da vam dočaramo potpunu sliku onog šta radi, u ovom slučaju, Laguna. Hoćemo da kažemo da treba poštovati rad ljudi u sferama šeste i devete umetnosti, jer čine apsolutno sve što je u njihovoj moći da ne zaostajemo za svetom. To je mukotrpna rabota, ali polazi im za rukom, i idemo u dobroj meri u korak sa vremenom što juri brzinom munje koja prestiže strelu.

Inio Asano – proslavio se delom Kikuči. Poznat je po serijalima Laku noć, Punpune, Čudesni svet i Solanin. Za Dem dem demonsko un un un un uništenje dobio je nagradu Šogakukan manga.

Priču možemo okarakterisati kao pastiš jednog mangake ili prikaz života umetnika. Večna potraga za inspiracijom i put ophrvan depresijom su najuticajniji elementi pripovesti. Kad jednom pokažeš talenat i mogućnosti to se od tebe zahteva konstantno kao podrazumevanost. Tu naravno nastaje problem, jer su i stvaraoci samo ljudi od krvi i mesa, te im toliki pritisak može urušiti temelje na kojim su gradili život. To je ukratko upravo ono šta se dešava glavnom protagonisti i on se kao svi nosi sa time tako što beži od realnosti. Sve prati i određeni prezir prema poslu i zavist spram kolega, pa je ovo pomalo stereotipan prikaz umetnika, ali u potpunosti realan.

Asano ima savršen osećaj za to kakvi su žitelji velegrada u Japanu, čitajući ga dobijamo prilično stvarnu sliku ondašnjeg života. Ta činjenica je važna, jer nam mange ne služe isključivo da se zabavimo, nego i da upoznamo istočnjačku kulturu. Priča jeste već viđena, ali niste je čitali sa autobiografskim momentima mangake. To joj verovatno daje i veću vrednost, jer možemo videti iz prve ruke kakav je svet tvoraca stripa u Japanu. Crtež nije slabiji od onog koji smo videli u serijalu Laku noć, Puinpune, ali je sa dosta manje prikaza gradske panorame. Usredsređeniji je na ljude i provinciju, što nam daje novu dimenziju njegovih crtačkih mogućnosti i talenta. Normalno, ne treba smetnuti s uma ni asistente, što je u priči, takođe, pojašnjeno kao način da se da šansa mladim nadama. Svi će oni jednog dana imati samostalne mange, ali za sada im je čast što rade sa tako velikim autorom.

Ukoliko ste pratili Asanov serijal ne biste trebali propustiti ni ovo delo, jer na neki način nadopunjuje teme iz veće pripovesti, dajući ih iz drugačije perspektive. Verujemo da će mnogima ova manga više prijati, stoga, ne časite ni časa, pojurite do prve striparnice i ugrabite jedan od dve hiljade primeraka.

Ugetsu Monogatari (1953)

Kredit: Daiei Film

Dva seljaka, povučeni oportunizmom i pohlepom, napuštaju rodno selo u nadi da će profitirati na jedan ili drugi način od ratnog stanja koje ih okružuje. Njihove supruge ih nevoljno prate, ali za dvojicu muškaraca sudbina sprema životnu lekciju. Kao i u Sansho the Balilif koji je snimio već naredne godine, reditelj Kenđi Mizogući, jedan od “velike trojke” klasičnog japanskog filma uz Akiru Kurosavu i Jasuđiroa Ozu, oslikava elokventan portret rascepa porodice i nesreće koja prati, uokviren u parametre anti-ratne drame i suptilnog “jokai” folklora. Minucioznog tempa i kohenzivno realizovane tematike, Ugetsu besprekorno projektuje kvalitet arhaične bajke izvornog teksta (Ugetsu Monogatari) na veliki ekran – da je za koji minut kraći, savršeno bi se uklopio u horor-antologiju Kwaidan.

Pored suprotstavljanja militarizmu, Kenđijevu režiju karakterišu sposobne i izdržljive žene, često požrtvovane za svojuporodicu i prkoseći rizicima do kojih su doveli hirovi muževa. Dok vajara na prvi pogled opčinjuje i zavodi duh nekada-imućne plemkinje, a samuraj-u-pokušaju gotovo na poklon dobija visoki čin u armiji, supruge postepeno nestaju iz slike i njihovih života. Kenđi prezentuje muške karaktere kao bića lako korumpiranog duha, kojima je neophodno ništa manje od božanske intervencije da bi vratili nazad svoje dostojanstvo. Čak u uvodnoj sceni osetne su fatalističke struje tragedije, citkulišući iz metafizičkog prostora gde izvori greha i zla nisu transparentni. Naklonost ovoj dramaturgijskoj filozofiji se ne zaustavlja u Japanu – uprkos znatnoj razlici u žanru i vremenskom periodu, od istog klupka sašiveno je najteže delo u repetoaru kineskog maestra “herojskog krvopolića” Džona Vu. Bullet in the Head posmatra degradaciju zdravog razuma i prijateljstva između trojice junaka kada sudar ideologije i kapitala u Vijetnamu šalje šok talase koji dezintegrišu tela, okolinu i sve što konstruiše pojam „civilizovanosti“.

Herojstvo je reč promenljive ili subjektivne definicije, što vidimo u Kenđijevoj transformaciji etičkih i umetničkih principa – nakon što je njegov propagandni bušido komad The 47 Ronin pušten u bioskope nedelju dana pre napada na Perl Harbor. Ugetsu sadrži tragove retrospekcije i autobiografskih dodira, budući da je neuspelo ratno profiterstvo Kenđijevog oca dovelo do siromaštva i njegovu sestru gurnulo u adopciju. Demontirajući niske požude i nezaslužene slave, Ugetsu realizuje ideal pravog herojstva i muževnosti, koji se svodi na ništa više od poštenog, vrednog rada i brizi o svojoj deci. Nažalost, u pričama fantazije kao i poput onih o ishodu Hirošime i Nagasakija, neke realizacije dolaze prekasno.

Kredit: Daiei Film

Umeće direktora fotografije Kazuoa Mijagave, prethodno u kolaboraciji sa Kurosavom na Rashomon, omogućava tkivu realizma da najfinijim elanom upije atmosferu jeze i tenzije u sekvencama uklete palate. Eterična lepota “onryō” dame, naglašena interakcija senki i svetla, i maglovito zamućivanje granica između stvarnog i nestvarnog, okružuju najsablasniji motiv filma – kaciga daimjoa koja melodijom slavi udaju vlasnikove mrtve ćerke. Ugledajući se na vizuelni jezik nemačke škole ekspresionizma i sveprisutne malicioznosti kojom često odišu njena dela, Ugetsu evocira retko viđen imidž i ton apsolutnog autoriteta i pokora. Doktor Mabuse i Šogun rukuju se nad jednim sentimentom – “Ja sam država.”

Naciljani na momente emotivne ranjivosti, potresno tužni monolozi su možda i najefektivnija sprava u Kenđijevom arsenalu, te možemo završiti jednim iz ovog:

“[…]You’ve finally become the man I had hoped for. But, alas… I am no longer among the living. Such is the way of the world.”

Ave Rim – Orlovi Rima

Ž ANR: istorijski/ratni

ORIGINALNI NAZIV: Les Aigles de Rome

IZDAVAČ ZA REGION: Makondo

AUTOR: Enriko Marini

ZEMLJA: Francuska

PREVODITELJI: Branislav Glumac, Maja Kosovac i Milan Balugdžić

GODINA IZDAVANJA: 2007-2023-
OCENA:

Marinijevo stvaralaštvo je verovatno najveći izdavački poduhvat Makonda, ako ne računamo enormni doprinos srpskom stripu kroz objavljivanje trotomnog opusa Đorđa Lobačeva. U dobroj meri i ovaj projekat potpada pod nemerljivu participaciju u držanju devete umetnosti na svetskom nivou, i koračanju rame uz rame sa ostatkom planete. Radi se o autoru koji ujedinjuje tri škole stripa: italijansku, frankobelgijsku i američku, i evidentno to čini sa velikim uspehom, pa ga je neophodno imati u scenskom repertoaru. K tome albumi Orlovi Rima izlaze faktički u istoj vremenskoj ravni kod nas i kod matičnog izdavača. Što je poprilično teško postići u našim uslovima gde publika mnogo zahteva, a vrlo malo ili ništa ne daje zauzvrat. Sigurno ćete reći kupac je uvek u pravu i imaćete pravo, za svoj novac možete tražiti kvalitet do određene granice. Problem nastupa kada je pređete ili još češće, kada kritikujete nešto što, objektivno, ne nameravate kupiti.

Sasvim je validno ne kupiti pojedinačni album i čekati da se pojavi integral, ali treba shvatiti da albumi imaju svoj životni vek te da je uslov da dobiješ prava za serijal ponekad to da ideš album po album pre objedinjenog izdanja. Nije to nikakav hir izdavača ili način da vam se uzme novac, prosto stvari funkcionišu na određeni način. S tim da je kod nas to još teže i na drugačijem nivou, ako ne podržite albume to može dovesti do neobjavljivanja integrala, jer naši izdavači imaju ograničene budžete i u devedeset posto slučajeva izdržavaju zbog entuzijastičnog pristupa i sopstvene fanovštine. Međutim, novčić ima i drugo naličje, sve na ovom svetu košta, pa tako i prava, prevod, lektura, prelom, štampa i skladištenje. Ono što pokušavamo reći je, da stvari stoje ovako: ne podržite jedno izdanje i izdavač je već u nevolji, a sa dva-tri takva je već na konopcima i može zatvoriti butigu. Nema nekog nepresušnog izvora finansiranja, morate shvatiti izdavači i izdanja u većini zavise isključivo od publike i kada nečeg nema, kasni ili nije u celosti objavljeno sve odmah, znajte da niste podržali prethodna izdanja i da su vrlo retki izuzeci koji bezbrižno mogu objavljivati novo i stavljati akcije na starije tomove. Na neki način skoro čitavo naše izdavaštvo funkcioniše po AVKF-ovom principu, kupiš da bi ga učinio održivim, naravno, ne u potpunosti, ali scena u mnogome počiva na zavisnoj utopiji. Često se divimo kojom brzinom nam stižu noviteti, jer verujte nam ni zamisliti ne možete šta se sve može desiti u toku rada na jednom delu i kapa dole svima koji učestvuju na bilo koji način u produžavanju života sceni. Dobar primer su baš i Orlovi Rima, gde smo dobili integral sa prva četiri dela i šesti album gotovo istovremeno sa ostatkom sveta, sjajan posao makondovaca.

Enriko Marini – jedan od vodećih evropskih strip stvaralaca današnjice. Kod nas poznat po radu na serijalu Noar burleska i Betmen franšizi.

Priča je nekomplikovana, stvarna, govori o borbama ostatka sveta sa Rimskim carstvom, ali ponajviše o borbi Germana. Sve nam je oslikano kroz vizuru dva prijatelja Marka i Arminija koji će se vremenom naći na suprotstavljenim stranama. Rim na svom vrhuncu prepun bahanalija, političkih intrigi i uspeha legija. Vrlo je teško odoleti priči u kojoj gladijus i kurac gotovo da ne biraju u koga će biti zaronjeni. Pa opet u tom svetu ima i ljubavi i ideala. Zato izdaje bole nesagledivo više. Čast je biti Rimljanin, ave Rim!

Nismo sigurni koliko su sve istorijske činjenice tačne, ali one koje smo proverili bile su apsolutno istinite. Tako da je delo u dobroj meri prikaz jedne ere. Marini to čini na takav način da ne možeš da prestaneš da čitaš. Rečnik je na visokom nivou, potpuno odgovarajući periodu o kome pripovest govori. Prevodioci su obavili sjajan posao. Nemaju kiks, sem jednog dođavola, ali opet to je najverovatnije uslovljeno originalom. Tako da izvedba zaslužuje najvišu ocenu.

Ko god voli istorijske i ratne spektakle ne bi smeo da dozvoli sebi da na polici nema ovaj serijal. Ljubitelji i poznavaoci kako stripa tako i rada Enrika Marinija s nestrpljenjem čekaju nastavke oba njegova serijala, ali moraju dopustiti da širimo dobru reč o autoru. Jer ako dopremo do jednog novog građanina Rima mi smo ispunili svoju svrhu. AVE RIM!